Koje se hrvatsko vino našlo na poštanskoj marki San Marina?

U posljednjoj epizodi serijala "Motor, loza, kuhača", chef David Skoko odveo nas je Krk u posjet strastvenom povjesničaru, informatičaru, kolekcionaru i, naravno, vrsnom otočkom vinaru Antonu Katunaru.

Za njega možemo reći da voli biti predvodnik novih ideja. Tako je već 80-ih godina otvorio informatičku firmu. Njegova vina osvojila su najvažnije nagrade, pili su ih i papa i američki predsjednik u svojim posjetima Hrvatskoj, a San Marino je izdao poštansku marku s njegovom Žlahtinom. To je ona mala sreća koja u životu puno znači. U svojim podrumima Katunar čuva impresivnu vinsku arhivu, arhivu njegovih i drugih vina koje je nabavljao po svijetu, a najstarije vino koje ima je Žlahtina iz 1986. iz perioda dok se još bavio vinarstvom kao hobijem.

Povijest vinarstva na otoku Krku

Skoko je na Vespi stigao u njegovu vinariju s koje pogled puca na Vrbničko polje i tamo ga je dočekao Antun Katunar koji ga je proveo kroz povijest vinarstva.

- Počet ćemo od druge polovice 19. stoljeća i kotarske zadruge koja je imala zadatak obnoviti vinogradarstvo na Krku nakon pojave filoksere. 1910. godina ta ista Zadruga je organizirala i prvu izložbu vina, otkrio je Anton.

Početkom 20. stoljeća, još vrijeme Austrije, u vrijeme Prvog svjetskog rata vino je bilo usluženo u ugostiteljstvu i turizmu.

- Na vinskoj karti iz restorana Ville na moru iz 1920. godine nudio je prošek iz 1914. Imao je u ponudi četiri vrste pjenušca iz vlastite proizvodnje, ispričao je Anton pokazujući slike iz povijesti vinarstva.

Kako je Katunar počeo s vinima?

Kako svaka prava bodulska familija, Katunari su se bavili poljoprivredom i to o smislu, kako je rekao, svaštarstva – imali su vinograde, maslinike. Njegov otac se tada zaposlio pa je na Antona 'palo' održavanje vinograda.

- Tako da sam ja u srednjoj školi već morao autobusom stati u Krk kad sam se vraćao iz škole, morao sam stati u polje, uzeti motiku i kopati vinograd. Tako je meni to vinogradarstvo ostalo. Kasnije sam završio matematiku, otišao u informatičke vode, bavio se programiranjem, priča Katunar.

Osnovao je 1984. informatičku firmu koja se bavila turizmom i kao privatni informatičar svojim je poslovnim partnerima za Božićne i Novogodišnje poklone darivao vino sa svojom etiketom. Etikete je kupovao u Trstu i na njima ručno ispisivao podatke o vinu.

Nažalost, počeo je rat, nestalo je turizma i s njim je nastao i posao. Tako se okrenuo vinarstvu to s odličnim uspjehom što je potvrdila i prva nagrada koja je došla s natjecanja u Zagrebu 1992. godine.

Što se jelo i pilo početkom 20. stoljeća na svadbama?

Da je proizvodnja pjenušaca bila tradicija na otoku Krku dokaz je i receptura za proizvodnju pjenušaca iz kraja 19. stoljeća. Tada su se pjenušci zvali Butilje jer je to bilo jedino vino u buteljama, sve drugo se prodavalo o rinfuzi, a pio se isključio „u vrijeme blagdana, ako kakav gospodin dođe u kuću ili ako je kakav pir“ pročitao je Anton, a otkrio je i što je tada jelo na pirevima.

- Riža na juhi, frigana utrobica, kuhano meso z hrenom, zelje sa slanim mesom kuhanim, šurlice sa žgvacetom i pogača, rekao je Katunar.

Najsjevernije zasađeni Plavac mali

Novi vinograd iznad Baške, sin Toni ga polako preuzima i tamo se rade čuvena Žlahtina sv. Lucija, Plavac mali i druge crne sorte.

- Pozicija je top, na njoj raste loza od antike. Tu je nedaleko crkvica svete Lucije i samostan gdje su se fratri bavili uzgojem loze i uklesali su je kao dekoraciju na Bašćanskoj ploči. I sama crkvica je napravljena na ruševinama rimske vile Rustike koja se među ostalim također bavila vinogradarstvom i vinarstvom. Zbog pozicije ovog vinograda, jugozapadna strana otoka, klima je zbog bure jako sušna i jako provjetrena i to pogoduje da se ne treba puno špricati. Suha atmosfera je izuzetno zdrava i ne treba se puno tretirati raznim pesticidima i zato je pogodna za ekološki uzgoj, objasnio je Antonov sin, Anton zvani Toni.

Tako je njihov Plavac mali najsjevernije zasađeni plavac na svijetu. To je ta 45 paralela – vinska paralela. Zbog blizine Velebita i klime to područje je pogodno za sadnju Plavca malog.

Katunari su otkrili kako Žlahtina ima plemenitu povijest. Sam naziv dolazi od staroslavenske riječi koja znači plemenito. I to je bila sorta koja se uvijek uzgajala i spravljala za trgovinu i prodaju.

Priča o povijesti vina i hrane koja se jela na pirevima početkom 20. stoljeća nadahnula je Skoku da, među ostalim, pripremi šurlice, a u pripremi na vrtenici mu je pomogao glumac Vedran Mlikota koji je i 'vinski kum'.

Na meniju koji je pripremio za svoje domaćine našli su se još i inćuni, škampi, fileti od lokarde I desert u čijoj su pripremi pomogli Anton i Mlikota.

Ako ste propustili ovu epizodu novog kulinarsko-putopisnog serijala "David Skoko: Motor, loza, kuhača", možete ju besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi.