Kultni Saloon proslavio 56. rođendan i okupio stari Zagreb

Jedan od simbola starog Zagreba, svima poznati Saloon - kultni klub na Tuškancu, proslavio je 56. rođendan i vratio nas u neka dobra stara vremena.

- Saloon je napravljen kao saloon, u drvenom zadnju. Sjećam se prvog dana, bio sam jedan od prvih gostiju, bilo je drugačije, sve se promijenilo, prisjetio se Drago Diklić.

- To je bilo tulumaško svetište. Nije bilo puno klubova, znao si da koga trebaš da ćeš tu naći. Nisi trebao zvati, nije ni bilo mobitela. Dođem na šank, pored mene stoji Žuti, s druge strane Dražen Petrović. Nije bilo da nekog nije bilo, dodaje Jurica Pađen.

Većina domaćih, ali i pokoja strana zvijezda barem je jednom u Saloonu plesala do jutra. Pjevao je ovdje i Mišo Kovač, i Novi Fosili, i Dino Dvornik, a sve ih je, još kao dijete gledao Maro Srezović čiji je otac Vlaho Saloon i otvorio.

- Posebna čast je Alberto Tomba koji je bio ovdje, a ove godine je upalio i olimpijski plamen. Najdraža mi je slika s Draženom, imamo i bivšeg predsjednika. Veliko okupljalište estrade i običnih ljudi, svi u simbiozi sretni i zadovoljni. To su bila dobra stara vremena kojih više nema, kaže Maro Srezović.

- Bila su dva pravila. Ne možeš u tenisicama, a jedno vrijeme je zimi pisalo da ne možeš u bucama. Što je bilo super jer su u modi bile dlakave buce i naravno zagrebačke šmikerice su nabavile te preskupe buce koje su uvijek bile prljave od snijega. Onda je došla zabrana i svi smo se tome smijali, prisjetila je Matija Vuica.

Tradicionalno, Saloon svake godine bira svoje kumove. Ove su godine ključevi kluba otišli u ruke Matije Vuice i Nikše Bratoša.

- Tata je dobio gripu tako da sam došao ja kao neki Bratoš s Temua, kad već ne mogu imati pravoga, rekao je Marko Bratoš.

Priče koje je čuo nije bio spreman ponoviti pred kamerom, ali kaže da mu je žao što nije bio živ kad se to sve događalo.

- Nadam se da je ovo nagovještaj nove ere tih priča u kojima se nadam biti glavni akter ili barem sporedni, dodaje mladi Bratoš.

- Baš sam se sad probijala i mislim si ništa se nije promijenilo, čak ni mi jer smo generacija pa ne osjetiš koliko si ostario. Super je i čast je biti kuma klubu u koji sam kročila 80-ih pješke kao studentica iz doma Stjepan Radić, kaže Matija Vuica.

Maro Srezović ističe kako Zagrebu treba jedan ovakav klub za starije od 40 godina jer, kako kaže, to je ideja.

- Mlađi ne znaju što je Saloon, a stariji stalo pitaju kad će. Zasad možemo samo ovako dok gradska uprava ne shvati što Saloon znači za grad i Hrvatsku jer smo najstariji klub u Europi s istim vlasnikom, kaže.

- Mislim da bi ljudi dolazili, dosta im je onlinea. Ovakav klub bi trebao živjeti. Šteta da ne živi jer danas su generacije tu, kad bi bilo više mogućnosti vjerujem da bi izlazili i nalazili se, rekla je Ana Rucner.

- Treba ne jedno nego više ovakvih mjesta. I ne samo to, gradu treba i nekih plesnjaka kakve smo nekada imali. Toga nema nigdje. Kaj su mladi ljudi zaboravili plesati?, pita se Drago Diklić.

Ako su mladi i zaboravili plesati stari ih mogu naučiti, a postoji li bolje mjesto za to od Saloona?