Validžić i Jerbić o nagradama, tajnama zanata i radu na HRT-u

Martina Validžić i Marko Jerbić gostovali su u emisiji 'Kod nas doma' u kojoj se osjećaju zaista kao kod kuće - Martina je nekada sjedila u voditeljskoj fotelji, a Marko je snimao i još uvijek snima brojne reportaže za emisiju. Povodom 100. obljetnice HRT-a osvrnuli su se na svoje bogato iskustvo rada na HRT-u.

Dobitnici ovogodišnjih nagrada HRT-a Martina Validžić za dokumentarno-putopisni serijal "Serijski brijači" i Marko Jerbić, dobitnik godišnje nagrade 'Gordan Lederer' za najbolji snimateljski ili kamermanski rad za seriju ''Pepe, Bubu i Lu kod doktorice Zdravke'' osvrnuli su se na to kakav je osjećaj dobiti takva priznanja od kuće za koju već dugo rade.

- Jako je dobar osjećaj dobiti nagradu, a pogotovo nagradu koja nosi ime Gordana Lederera. Kada sam upisao Akademiju, sjećam se profesora Enesa Midžića koji je tada radio na Akademiji. Prvo što je napravio je predstavio sve snimatelje koji su dali svoj život u ratu, ispričao je Jerbić.

- Danas primiti nagradu koja nosi njegovo ime je velika čast, dodao je.

Na pitanje da li može zamisliti život bez televizije, Validžić je rekla kako se ''ne sjeća života bez televizije'' usporedivši se s kolegama ispred, ali i iza kamera koji također već dugo rade svoj posao.

- Otkad smo se rodili uvijek je tu HRT. A izuzetna je čast i privilegija biti dio i mali kotačić ove lude medijske avanture najjače medijske kuće u Hrvatskoj i cijeloj regiji. To što mi doživimo i proživimo to ne mogu nikakvi novci platiti, poručila je.

Učenje zanata na HRT-u

Validžić se opisala kao ''ustvari profesorica hrvatskog jezika i književnosti'' te da ''nije uopće novinarka'', pritom istaknuvši ulogu HRT-a u njenom profesionalnom oblikovanju.

- Ja sam ovdje 'diplomirala novinarstvo'. Nisam nikad imala priliku pokušati upisati Akademiju dramskih umjetnosti pa sam ovdje 'postala scenaristica' i redateljica. HRT-a je nama svima isto ovdje jedna jako dobra škola i mogućnost da se ljudi koji imaju neku malu žicu za ovaj posao mogu razvijati, istaknula je.

Osim talenta također je potrebno mnogo truda i rada, a Jerbić, koji je radio kao snimatelj i direktor fotografije na brojnim projektima HRT-a, izdvojio je važnost autorskog senzibiliteta, ali i razumijevanja onoga što projekt konkretno zahtjeva i traži.

- Ja nisam nikad bio sklon tome da snimatelj gradi neki stil, stil određuje film, a na snimatelju je da prepozna priču i način na koji treba artikulirati tu priču, objasnio je.

Važnost timskog rada

Validžić se posebno zahvalila svojoj radnoj ekipi posebno istaknuvši kolege koji su s njom radili na terenu – Siniši Galaru, Igoru Kneževiću, Lukši Marottiju i Srećku Čabraji.

Posebno je istaknula mogućnosti koje joj HRT pruža u kreativnom smislu, ali i različitost radnih zadataka koje odrađuje.

- Ono što najviše volim kod HRT-a jest ta raznovrsnost koju mi pruža jer apsolutno volim stvarati nešto i kreativno se izražavati, veseli me biti autorica dokumentarnih serijala, kazala je.

- Ali isto tako kad to završi onda trebate neki mali odmak od toga da bi se pročistili, onda mi je drago javiti se uživo za neku emisiju, odvoditi neki koncert, napraviti neku reportažu ili napisati neki scenarij tako da bi čisto promijenila fokus, pojasnila je.

- Mene baš ta raznovrsnost najviše veseli i volim tu dinamiku da mogu raditi i izabrati svaki put nešto drugo, zaključila je.