Andrea Buča: Magistrala je lijepa, opasna i kontroverzna cesta

Od utorka, 23. siječnja na Prvom programu HTV-a, u 20:15 počinjemo prikazivati "Na Magistrali", novu dokumentarno-putopisnu seriju autorice i redateljice Andree Buče koja nam je otkrila zašto je Jadranska magistrala, slavna D8, tema njezinog serijala, koliko je bilo izazovno snimanje 680 kilometara zavojite, uske i opasne ceste i još pokoju anegdotu sa snimanja.

Kako ste baš Jadransku magistralu odabrali za temu novog serijala?

Magistrala je utkana u kolektivni DNK. Ta stara ljepotica, D8, povezala je sjever i jug zemlje, gradove i mjesta duž obale, ubrzala razvoj priobalja, a zbog panoramske vrijednosti postala turistička cesta, promijenila je Jadran više nego ijedan infrastrukturni projekt ikad. Žila kucavica zaslužila je posebnu pažnju, dokumentarno-putopisni serijal od 6 epizoda najmanje je što zaslužuje. Oduvijek je bila kontroverzna, s 32 crne točke spada u najopasnije ceste svijeta, a motoristi i ljubitelji oktanskih sportova proglasili su je najljepšom u Europi.

Magistralu ste prošli od početka do kraja, koji je dio puta bio najizazovniji (do sada)?

Uvijek je najizazovnije pred kraj, kad smo svi iscrpljeni od snimanja u kontinuitetu, ali ovaj put je bilo obrnuto, početak je bio dosta zahtjevan, dionice su bile jako dugačke, vozili smo se naprijed, nazad, baš je bilo iscrpno. Kako su se kilometri gomilali tako je bilo sve lakše i negdje na ušću Neretve dogodio se zen - točno sam znala da će mi tamo biti najljepše snimati.

Čime je najbolje putovati?

Magistralu obožavaju motoristi ali i svi ostali vozači, to je cesta baš za uživanje u vožnji, ali mislim da je poseban gušt kad si suvozač, u automobilu; spustiš sjedalo, izbaciš noge kroz prozor, pojačaš muziku i bezbrižno uživaš u krajoliku koji često ostavlja bez daha.

Je li bilo nekih zanimljivih anegdota s ovog snimanja?

Kad se ljudi sličnog temperamenta spoje svašta se lijepog dogodi ali izdvojila bih jedan poseban spektakl koji nam je servirala priroda: predvečer u Makarskoj, na svjetioniku sv. Petar, na zapadu sunce roni u more u svim nijansama crvene, jedan od najljepših zalazaka ikad; s južne strane žuri nevera, nebo rijetko plave boje prošarano munjama koje prilaze sve bliže, a na treću, sjevernu stranu, na Biokovo se navukli najneobičniji oblaci, mammatusi - od ljepote nisi znao gdje gledati. Taj se trenutak posebno urezao, koliko je naš planet čudesan to je nestvarno!

Je li vas nešto posebno impresioniralo tijekom učenja o ovoj magistrali i/ili samog snimanja?

Tek kad sam procesuirala sve informacije shvatila sam kakve je goleme promjene magistrala napravila; sociološki, kulturološki, gospodarstveno, po krajobraz, kontroverzna, opasna, na pojedinim dionicama jedva prohodna cesta, a lijepa da ti pamet stane. Nekom majka nekom maćeha, no svima je donijela prosperitet i zbog nje smo ovo što danas jesmo. E sad, koliko je dobro to što smo danas, to je neka druga tema…

Vežu li vas neke uspomene uz ovu 'žilu kucavicu'?

O da.. ja sam osjetljivog želudca, svaki zavoj od Zadra do Rijeke pamtim, to su vremena kad se u autobusima pušilo, taj ustajali miris duhana, prljavih zavjesa, na radiju Mišo, Oliver, Magazin, Ljupka Dimitrovska, stajanje ispred svake kuće, pauza za wc u Karlobagu- nikad stići. U Trst se išlo na kavu i po traperice, vrijeme je tada imalo sporiju, nježniju dimenziju, putovanja su trajala cijelu vječnost ali s čežnjom ih se sjećam.

Početkom godine, govoreći o serijalu 'Stani na otoku', rekli ste: „Za ovaj posao moraš biti predodređen.

40 dana na terenu, stotine milja i kilometara, izbivanje od kuće ženi, majci, nije najjednostavnije i u samom startu imaš ozbiljnu reorganizaciju života.

Kako ste se organizirali za ovo snimanje?

Nakon svakog snimanja kažem „nikad više na ovakav teren“: snimamo od jutra do noći, po najvećoj vrućini, na užarenom asfaltu, do zraka ne stignemo doći već nas čeka druga, treća, peta tema za snimiti, to je mentalno i emotivno iscrpljujuće, uz to, život ne možeš staviti na čekanje, sve brige nosiš sa sobom i svako jutro kad se probudim, u tih par minuta tišine dođe mi da odustanem, a onda udahnem i uđem u još jedan snimajući dan.

Krenuli ste sa snimanjem u lipnju, postprodukcija je pri kraju, tko sve radi na seriji?

Nastojim uvijek raditi s istom ekipom, ljudima koji razumiju moj stil i narativ. Novitet je bila Tina Lončar, novinarka s kojom sam u proljeće istraživala Magistralu i kad sam odlučila što ćemo snimati i kuda putovati, pripremne radnje za još jednu terensku avanturu obavile su producentice Sanja Knez i Ana-Marija Validžić. Na teren smo krenuli snimatelji Marjan Živić, Milan Latković, ton majstor Niko Gulam, asistent Juraj Krušlin i vozač Vedran Miočić. Od kraja lipnja do sredine kolovoza snimajući 638 km magistrale prešli smo 4 500km i sami se iznenadili! Kao i Stani na otoku i Magistralu montira Ana Štulina, pomaže joj Sandra Mitić. Senzacionalnu špicu je, kao i ranije špice mojih serijala, napravio Ivan Marušić Klif.