Pakleni šund: Film koji je izgubio Oscare i ušao u legendu

Iz današnje perspektive izgleda nevjerojatno, ali film Pakleni šund, nakon kojeg ništa više nije bilo isto, i koji je utjecao na filmsku budućnost tako što je ušao u povijest, osvojio je jednog jedincatog Oscara!

Film koji je utjecao na dijaloge budućih filmova, montažu budućih filmova, tretman pop-kulture u budućim filmovima, svog jedinog Oscara osvojio je za originalni scenarij. Podijelili su ga Quentin Tarantino i Roger Avary.

Unatoč mnoštvu nominacija, Pakleni šund ostao je bez nagrada u glavnim kategorijama, za najbolji film, najbolju režiju, uskrslom i redizajniranom Johnu Travolti nije pripala nagrada za najboljeg glavnog glumca, Uma Thurman nije nagrađena za sporednu ulogu, a uistinu je nevjerojatno kako mu je izmaknuo Oscar za montažu.

„Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti“, utješno bi rekla mama Forresta Gumpa, koji je te godine protrčao kroz Oscare i preoteo sve fine čokolatine Paklenom šundu.

No zato je Pakleni šund donio filmskom svijetu nelinearnu strukturu, antijunake, dijaloge među kriminalcima koji zvuče kao obični razgovori, neočekivane obrate, kultne dosjetke. Možda se ne sjeća svatko taksativno kriminalnih aktivnosti plaćenih ubojica Vincenta i Julesa, odnosno Johna Travolte i Samuela J. Jacksona, ali njihov razgovor o hamburgerima, Royale with Cheese i Le Big Mac, pamte svi.

Ili masaža stopala, foot massage, kao razgovor u šiframa o seksualnom činu, u ovom slučaju strogo zabranjenom između Vincenta Vege i Mije Wallace. Više se pamti njihova kemija u plesu na podiju Jack Rabbit Slim'sa nego bezbroj akrobacija na stolu, podu, o zidu i na krevetu, za koje su razni drugi filmovi iziskivali angažman „savjetnika za intimu“.

Uglavnom, film je obilježio cijelu dekadu, imao više utjecaja i od samih Oscara. Njegova revolucionarna, nelinearna struktura, ritam, skokovi u vremenu, segmentirana naracija, postavili su novi standard i za nezavisne i za komercijalne filmove.

I utjecaj na glumačke karijere bio je golem. John Travolta bio je megazvijezda 70-tih godina prošloga stoljeća, sinonim za Groznicu subotnje večeri i Briljantin. No nakon toga je pao u zaborav, 90-tih gotovo potpuno zaboravljen u hollywoodskoj šumi. Pakleni šund donio mu je ne samo novu generaciju fanova, nego i priznanje kritike, pa i nominaciju za Oscara.

Što se Samuela L. Jacksona tiče, imao je on dotad stabilnu karijeru, ali uvijek nekako sporedan, u pozadini i na malom ekranu. Uma Thurman postala je zvijezda, ali ipak će najviše ostati upamćena kao Mia Wallace.

Kad se film pojavio, posvuda se nekako objašnjavalo što Pulp Fiction zapravo znači, oznaka za jeftinu kiosk-literaturu, trivijalnu pop-kulturu, namijenjenu zabavi. Pulp je kao jeftin, loš papir, za tiskanje niskobudžetnih trivijalnih priča, krimića, noir, SF, horora.

Nasilje i moralno upitni likovi možda nisu motivi dostojni uzvišene umjetnosti, ali svakako jesu tu u svijetu koji nas se dotiče. Umjetnik Tarantino, reći ćemo pola šaljivo, pola ozbiljno, kao hodajuća filmska enciklopedija te motive toliko vješto provlači kroz reference koje čak ni alati AI-ja još nisu u stanju prebrojati i locirati.

No i stvarnost zna ispisati crne trivije. Među uzrečicama koje mogu opisati Pakleni šund a da se ne kaže Pakleni šund svakako je Zed is dead. Nedavno je, u prosincu 2025. preminuo glumac Peter Greene, koji u filmu glumi Zeda.

Pakleni šund pogledajte u subotu, 14. ožujka u 23 sata na Prvom programu!