Punica - hrvatska ovisnost od koje se teško odviknuti

Kako preživjeti punicu koja kuha, čisti, glača, čuva dijete i upozorava vas da ne hodate bosi? Amerikanac i hrvatski zet Cody McClain Brown u serijalu Roberta Knjaza "Kako preživjeti u Hrvatskoj" suočava se s jednom od najmoćnijih figura hrvatskoga obiteljskog života.

Dovoljno je izgovoriti riječ "punica" i svatko već ima neku sliku u glavi. Codyjeva je pomalo neočekivana: punica je poput dilera, a njezina pomoć droga na koju se zet vrlo lako navuče.

Sve počinje sasvim nevino. Punica skuha ručak, opere rublje, očisti kuću i pričuva dijete. U početku vam smeta što premješta stvari, a onda shvatite koliko je život lijep kada netko drugi radi baš sve.

Uostalom, postoji i prikladno objašnjenje njezina naziva.

- Punica dolazi od riječi da te napuni hranom.

A kada punica pita želite li još, "ne" nije odgovor koji priznaje. Što god rekli, razgovor uvijek završava dodatnom porcijom na tanjuru.

Nevolje nastaju tek kada shvatite da danima niste oprali ni šalicu, da nemate čistu odjeću i da ste zaboravili kako se uključuje usisavač. Punica pomaže, pa pomaže još malo, a onda se zet jednog jutra probudi potpuno beskoristan.

- Zovem se Cody i ovisan sam o punici – priznaje hrvatski zet i odlučuje ponovno sam kuhati, čistiti, usisavati i prati rublje.

Plan samostalnog života ipak zapinje već na prvom koraku: sva mu je odjeća još mokra u perilici. Odvikavanje od punice, pokazuje se, složen je proces koji uglavnom traje do sljedećeg ručka.

No nije ni punica na gubitku. Dok ona zeta hrani, pazi i spašava od hladnih podova, on zauzvrat buši rupe, popravlja po kući, pomaže oko automobila i služi kao prijevoz.

Jer, kako kaže narodna mudrost: "Ako imaš zeta, imaš i tovara."

Možda punica ipak nije obiteljski zločinac, nego junakinja bez plašta, ali s punim loncem. A za mir u kući potrebno je vrlo malo: dobar zet, zadovoljna punica i sposobnost da se na pitanje "Hoćeš još?" nikada ne odgovori s "ne".