Stefanovski dovršava novi album i autobiografiju: "Moj je život roller coaster"

U emisiji "U svom filmu" urednice i voditeljice Tončice Čeljuske gostovao je vrhunski gitarist i kantautor Vlatko Stefanovski. Razgovor su vodili u Skoplju gdje Vlatko živi od najranijeg djetinjstva. 

Rođen je 24. siječnja 1957. u Prilepu, a obitelj se preselila u Skoplje kad je imao tri godine.

Odrastao je u obitelji intelektualaca, majka je bila glumica, otac glumac i redatelj, a stariji brat Goran postao je cijenjeni dramaturg i dramski pisac čija su se djela izvodila u mnogim europskim i svjetskim kazalištima.

Novi album i autobiografija

Vlatko je odmah na početku razgovora ekskluzivno otkrio da upravo dovršava novi album koji će se zvati "Muscle Memory". 

- Oduvijek me zanimala neuroznanost i volio sam otkrivati što sve može ljudski mozak i gdje nastaje umjetnost. Ali "mišićna memorija" je ono što mišići rade, a pritom imamo osjećaj da nam se mozak "isključio". Govorim o vrhunskim sportašima ili, primjerice, vrhunskim glazbenicima. Ja kad sviram, pola radim svjesno, ali pola radim nesvjesno, intuitivno. E baš to me zanima – to što se skriva iza razumskog, što pamti tijelo i što pamte mišići, objasnio je.

Najavio je i autobiografiju. 

- Nikad nisam pisao tako, i shvatio sam da je vrlo delikatno prenijeti na papir, istovariti neke osobne trenutke, duboke emocije i situacije koje su bile dramatične ili euforične. A moj život je dosad bio roller coaster. Napisao sam već i zapravo sam pri kraju. Imam 60 poglavlja i još nedostaju neki najteži trenuci i treba mi još dva ili tri poglavlja da dovršim memoare, otkrio je.

- Inače, još uvijek neke stvari prebacujem iz poglavlja u poglavlje, još uvijek uređujem rukopis prije nego ga predam urednicima i lektorima. Kad im predam rukopis, onda više neću imati nad njim kontrolu pa radim sad sve što mogu da ga popravim i ispravim, rekao je Vlatko Stefanovski koji je pročitao na stotine biografija mnogih slavnih ličnosti prije nego što je počeo pisati vlastitu.

O najsretnijim i najtužnijim trenucima

Na pitanje koje trenutke bi izdvojio kao najvažnije, rekao je da su sigurno rođenje kćeri i sina najsretniji događaji u njegovu životu. 

- To su trenuci euforije. A najteži su sigurno gubitak obaju roditelja, zatim smrt moje supruge Gordane prije sedam godina i zatim gubitak mog starijeg brata Gorana, nabrojio je Vlatko najtragičnije trenutke.

Kaže da je s vremenom shvatio da je to sve život i da gubitak voljenih osoba čovjek mora shvatiti kao događaj koji će ga duhovno nadograditi.

- Teško je to prihvatiti, ali svaki uspjeh ili neuspjeh, svaka sreća ili silna tuga je materijal koji će nas uzdići ljestvicu više u duhovnom smislu, kazao je.

Slijedilo je pitanje: je li vjernik?

- Zanimljivo pitanje! Ja sam vjernik, ali nisam religiozan. To znači da vjerujem, ali sam skeptičan prema organiziranoj religiji jer je ona vrlo blizu politike i ljudi, njihovog mišljenja i stavova. Zapravo sam prije izjavljivao da sam ateist, ali to nije točno. Prije desetak godina došao sam do faze agnostika. Možda ga ima, a možda ga nema. Ne postoji dokaz.

- Ali jeste li ikad dotaknuli ljubav? Niste, kao ni Boga, iako su ta dva principa vrlo bliska i često se spominju zajedno, kaže Stefanovski, koji u mladosti nije imao viziju da će jednog dana ostvariti fascinantnu gitarističku karijeru.

- Ma kakvi! Ja sam bio uvjeren da ću predavati engleski u srednjoj školi jer sam upisao Filozofski fakultet, ali sam obožavao svirati i htio imati svoj bend. Za karijeru sam najzahvalniji svojim roditeljima. Moj otac mi je tada rekao: "Sinko, sad samo sviraj, studirati možeš bilo kad". Podržao me. Pa koji roditelj bi vam to rekao?, kaže Vlatko i priznaje da je isto tako liberalan roditelj svojoj djeci, ali…

- Puštam im slobodu dok mi ne proradi crv patrijarhalnosti i tradicionalnosti.

Trenutačno s njim u bendu svira bubnjeve i njegov sin Jan, kao i basist Ivan Kukić. 

- Imam ritam-sekciju koja je fenomenalna. Mladi ljudi koje često i sam pitam za savjet, brzo misle, brzo uče, izvrsni su, otkrio je.

Kći Ana doktorirala je u Padovi i sveučilište je objavilo njezin doktorat.

- Ona je doktor znanosti i trenutačno je u Irskoj. Velika je intelektualka i ima odličan život u Irskoj, osim klime i puno kiše koja pada, sve ostalo je izvrsno, pohvalio je Vlatko.

Živi mirno i radi ono što voli

Rekao je za sebe da je danas puno staloženiji.

- Nekako se sve sleglo, ne nerviram se oko gluposti, živim mirno, radim samo ono što želim i volim. Ne volim davati savjete mladim ljudima, ali samo bih im rekao da se ne stresiraju zato što žele imati veliki automobil, luksuznu kuću, neka to ne rade. Neka uživaju u prijateljima, partnerima, izletima, neka uživaju s obitelji jer to je smisao dobrog života, kaže Stefanovski.

Prisjetio se i nekoliko situacija u kojima je doslovno bio u životnoj opasnosti.

- Imao sam saobraćajku kad sam s Miroslavom Tadićem išao u Bugarsku. Bilo je jako loše vrijeme, padao je snijeg, vozio sam kombi i imali smo gadnu frontalku s kamionom. Drugi put smo išli iz Amsterdama u London. Magla, kiša, bura i avion nikako da sleti… Ali evo, živi smo, ispričao je.

Na pitanje kad je to bilo, kaže da je to bilo 2013. godine kad je kao glazbenik "dotaknuo" Mount Everest.

- Nakon koncerta u Amsterdamu s mojim dragim kolegama Miroslavom Tadićem i Teodosiem Spasovom nastupali smo s London Symphony Orchestra u Barbican Centru. Sjedeći u toj garderobi i gledajući kako ulazi publika, rekao sam sebi: "Vrijedilo je!". Odmah sam se sjetio jednog prizora – kako kao klinac sjedim na betonskom stupu ograde ispred moje kuće tu u naselju Taftalidze i sviram gitaru. Dakle, čovjek bez formalnog glazbenog obrazovanja, koji ne čita note i ne zna ih pisati, svira s London Symphony Orchestra, rekao je Vlatko o tom koncertu koji smatra najvećim profesionalnim uspjehom.

Do danas je objavio više od 40 albuma, a svirao je na još 200 albuma drugih glazbenika i različitim kompilacijama.