Živimo li cijelo vrijeme pogrešno? Upoznajte ljude koji ne planiraju sutra

Što ako negdje na svijetu još uvijek žive ljudi koji žive točno onako kako je živjela cijela ljudska vrsta kroz milijune godina evolucije? Bez mobitela, bez vlasništva, bez planiranja sutrašnjeg dana, ali s nevjerojatnim osjećajem slobode i povezanosti s prirodom.

U prvoj epizodi serijala "Posljednji", jedan od najcjenjenijih hrvatskih putopisaca i pustolova Davor Rostuhar vodi nas u istočnu Afriku, u Tanzaniju, među pleme Hadza, jedno od posljednjih lovaca i sakupljača na planetu.

U kolijevci čovječanstva

Hadzabe ne fasciniraju samo zbog svog načina života, nego i zbog mjesta na kojem žive. Upravo ovdje, u istočnoj Africi, nastala je ljudska vrsta.

- Njihovi preci nikada nisu otišli. Oni su potomci prvih ljudi i još uvijek žive onako kako su živjeli naši preci, ističe Rostuhar.

Dok se svijet ubrzano mijenja i kulture se stapaju u jednu globalnu, Hadzabe stoljećima odbijaju promjene. Iako su u stalnom kontaktu s drugim narodima, zemljoradnicima i stočarima, ne žele se odreći svog nomadskog lovačko-sakupljačkog života.

Bez poglavica, bez vlasništva, bez hijerarhije

Hadzabe žive u malim družinama od 20 do 40 ljudi. Nemaju poglavicu, vođu ni elitu. Njihovo društvo je potpuno egalitarno,  moć je ravnomjerno raspoređena, a žene su jednako slobodne kao i muškarci.

- Svaki pojedinac može sam preživjeti. Nitko ne ovisi o nikome i upravo zato nema dominacije, objašnjava Rostuhar.

Ne planiraju budućnost, ne gomilaju hranu, ne posjeduju zemlju. Žive od obroka do obroka, duboko ukorijenjeni u sadašnji trenutak.

Lov tišinom i hrana iz prirode

Hadzabe love isključivo lukom i strijelom. Puške su isprobali, ali su ih odbacili, preglasne su i plaše plijen. Tišina je njihova najveća prednost.

Love antilope, svinje i pavijane, skupljaju gomolje, plodove i, ono što im je najveća poslastica - divlji med. Penju se na moćna stabla baobaba, koja im osim hrane često osiguravaju i vodu.

Nikada ne suše meso niti stvaraju zalihe. Priroda im daje dovoljno, i danas, i sutra.

Zdravlje bez moderne medicine

Znanstvenici Hadzabe proučavaju desetljećima. Njihova prehrana jedna je od najraznovrsnijih ikad zabilježenih, a crijevni mikrobiom iznimno bogat i zdrav.

Zanimljivo, kod Hadzaba nije zabilježen niti jedan slučaj raka, kao ni psiholoških bolesti poput depresije i anksioznosti.

Ipak, suočeni su s visokom smrtnošću djece, surovom stranom života bez moderne medicine.

Ritual u noći bez mjeseca

Duhovni život Hadzaba jednostavan je i snažno povezan s prirodom. Vjeruju u Sunce, Mjesec i duhove predaka.

Njihov najsvetiji ritual - epeme, održava se u noći bez mjeseca, u potpunom mraku, kada mole za hranu, zdravlje i sigurnost zajednice.

Misionari su ih više puta pokušavali obratiti na kršćanstvo ili islam, no bez uspjeha.

- Njima nove religije nisu ni praktične ni uvjerljive. Njihova povezanost s prirodom zadovoljava sve potrebe, kaže Rostuhar.

Što mi možemo naučiti od njih?

Hadzabe danas žive na tek desetak posto svog nekadašnjeg teritorija, ugroženi širenjem poljoprivrede i stočarstva. Ipak, unatoč pritiscima, i dalje čuvaju svoj način života.

- Ne treba ih promatrati kao atrakciju. Ali trebamo se zanimati za druge ljude i načine života koji nestaju, poručuje Rostuhar.

Susret s Hadzama, zaključuje, nije lekcija o tome tko je bolji ili lošiji, već podsjetnik na ono što nas čini ljudima.

- Što su razlike veće, to su univerzalne vrijednosti vidljivije. A odnosi, zajednica i povezanost, to je ono što nas u konačnici čini sretnima.