Što obući? Vrijeme je za održivu modu!

Brza moda doslovce je razbucala i prirodu i ljude. Kupujemo bezglavo, proizvodi se prekomjerno i sve nekvalitetnije, zagađuje zabrinjavajuće. A sve kako bismo za godinu-dvije jeftino kupljeni komad robe bacili.  Bačene količine odjeće na godišnjoj razini frapantne su, kao i statistika o ogromnom utjecaju tekstilne industrije na okoliš.

Sad dobro naćulite uši jer ove stvari jednostavno morate čuti. Za proizvodnju obične pamučne majice potrebno je čak 2700 litara vode. To je količina vode koju prosječna osoba popije u dvije i pol godine. Toj istoj majici koju smo platili nekoliko eura potrebno je više od 50 godina da se razgradi u prirodi. Je li vam se već upalio alarm?

- Tekstilna industrija je drugi najveći zagađivač na svijetu, što zvuči frapantno ovako kad se izgovori i mislim da je potrebno to osvijestiti. Kad pričamo o brojevima, možemo krenuti od EU-a. Čak 5,8 milijuna tona odjeće bacimo godišnje, u Hrvatskoj 53.000 tona, a na osobnoj razini 11 kg odjeće godišnje svi mi bacimo smeće, istaknuo je Vinko Filipović, osnivač platforme Green.hr.

Vinko je godinama radio u modnoj industriji kao direktor Fashion.hr-a, popularne revije domaće mode. Kaže da su se u zadnja dva desetljeća stvari u modnoj industriji radikalno promijenile na gore.

- Od 2000. do 2015. godine proizvodnja odjeće se udvostručila. Ako znamo da 70% odjeće dolazi s azijskih tržišta te moramo razmišljati i o CO2 otisku, koji se događa i prilikom transporta, jasno nam je da je to veliki problem, rekao je Filipović.

- EU se trudi napraviti nešto, ali uvijek je u pitanju neka regulativa. Ona je sama po sebi dobra i uvijek dobro napisana, ali zapne u spuštanju na države pa na implementaciji na lokalne zakone te onda i na poštivanju tih istih zakona. Javne uprave moraju raditi više, ali ne trebamo bježati ni od osobne odgovornosti, smatra Filipović.

Ljudi su sve manje spremni promišljati o bilo čemu, pa tako i o modi. Bombardirani marketingom, popustima ili akcijama 2 za 1, radije će u mjesec dana kupiti pet nekvalitetnih odjevnih komada i doslovno baciti novac nego jednom u pola godine izdvojiti taj isti iznos novca za neki kvalitetniji komad koji će trajati.

- Živi se brzo pa se i kupuje brzo. Sve je instantno i kratkotrajno, ali mislim da ta filozofija nije dugog vijeka. Smatram da, bez obzira na to što se i dalje stimulira ta filozofija brze potrošnje i brze mode, kupci postaju sve svjesniji onoga što kupuju, rekla je modna kreatorica Ogi Antunac.

Osim kao kupac, Ogi je važnosti održive mode postala svjesna i u vlastitoj proizvodnji. Jedna je od naših najuspješnijih modnih kreatorica. Ovdje, u svojoj radionici odabrala je za nju prihvatljiviji proizvodni put. Kaže, put po mjeri čovjeka.

- Jako se puno pisalo o tome koliko je modni svijet zloupotrijebio sve svoje resurse. Izbacuje se 5-6 kolekcija godišnje, mašinerija koja melje, proizvodnja u zemljama trećeg svijeta itd. Ja sam prije dijelom čak i bila dio te mašinerije, ali ona me više ne zanima na taj način. Zanima me sporije i mirnije promišljanje mode, stvaranje u održivim uvjetima. Trudim se birati prirodne materijale, kvalitetne materijale, koji su ugodni, koji dišu, a i bitna stavka odjeće je da je praktična, a ne samo lijepa. naglasila je Antunac.

Praktičnošću i težnjom prema "zero waste" filozofiji vodi se i modna kreatorica Kristina Burja. U suradnji s kaljskim ribarima ona od odbačenih ribarskih mreža kreira vrhunske komade održive mode. Skrojeni su od materijala koji se naziva ekonil i u potpunost je napravljen od recikliranih ribarskih mreža.

- To su neki ženski džokeri iz ormara, odjeća koja se ne gužva, super izgleda i paše na sve. To je neko promišljanje mode, da ne gomilamo, nego biramo nešto malo bolje što ćemo uvijek voljeti, ostaviti u naslijeđe kao što smo i mi nasljeđivali neku odjeću od nona i mama, navela je Burja.

U malo više od godinu dana kaljski su ribari samo iz mora oko Ugljana i Pašmana izvukli čak 20 tona odbačenih ribarskih mreža. Stare mreže ne mogu se tako lako odložiti na odlagalište otpada jer se smatraju opasnim otpadom. Sada više onamo ni ne moraju jer su suradnjom ribara i modne kreatorice Burja dobile novu, modnu svrhu. Baš kao što i Antunac svojevrsnom reciklažom nove vrijednosti daje komadima iz svojih prošlih kolekcija.

- Sad sam u zadnje vrijeme počela redizajnirati takve komade, dodavati nove vrijednosti da bi se stvorila neka nova roba i ona dobiva novu vrijednost. Recimo na jednu jaknu sam stavila rukave i na taj način oplemenjujem odjeću koja mi je dosadila. Pokušavam i svoj ormar svesti na minimum i biti u normalnim okvirima. Previše stvari i robe me počelo opterećivati pa pokušavam što više toga pokloniti, da ima zaista samo ono što mi treba, objasnila je Antunac.

Mali korak za Antunac, a veliki za čovječanstvo. U vrijeme kada je velikim kompanijama jedino profit bitan, ovakvi potezi pojedinaca vrijede kao suho zlato.

- Modna industrija kao dio sustava kapitala u kojem živimo teži proizvesti više, prodati više, jer rast je jedini generator uspjeha. I mi potrošači smo jedini koji trend možemo preokrenuti. Dok god ljudi budu spremni kupovati više za manje novaca, do tada će se nuditi sve više i više. Istraživanja kažu da će se do 2030. za 50% povećati proizvodnja odjeće, naveo je Filipović.

Jeste li sigurni da želite u tome sudjelovati?