21:02 / 09.02.2021.

Autor: U svom filmu

Damir Urban sasvim osobno

Damir Urban

Damir Urban

Foto: U svom filmu / HRT

Glazbenik Damir Urban gostovao je u emisiji HTV-a "U svom filmu" i govorio o svojem životu, glazbenom putu i dočarao kako je biti glazbenik u vrijeme koronavirusa.   

Sviranje za vrijeme koronavirusa

Damir Urban je rekao da je sa suprugom gledao kako ljudi sviraju i pjevaju na balkonima i tražili su način kako se približiti ljudima s obzirom na to da imaju balkon koji gleda u jednu zgradu i osim toj zgradi nemaju kome svirati.

- Palo nam je na pamet naći prostor koji se miče i da možemo ići od ljudi do ljudi. Sjetili smo se da Rijeka ima turistički autobus koji ne vozi i došli smo do broja gradonačelnika, nazvali i onda je on išao provjeriti je li se krov može skinuti, promijeniti. Ideja mu je bila super i mi smo već sljedeći dan bili tamo i dogovarali s ljudima koji su odlučili volontirati kao i mi, koliko im se to svidjelo. Takva je inicijativa bila i vrijeme da nitko zapravo nije htio biti plaćen za to. Odsvirali smo nekih sedamdeset pjesama, došao navečer doma, i kad sam ušao u zgradu, sin i žena su se smijali i gledam što je, i shvatim da imam crvenu kapicu na glavi, izgorio sam od proljetnog sunca. Svirali smo onima koji su kod kuće i da izbjegnemo nekakva okupljanja, napravili smo to bez ikakve najave. Pred zadnje nastupe, pratilo nas je 15-20 automobila, kako bi mi išli, oni bi išli s nama. Već se počelo skupljati vani, izlazili bi iz grada i shvatili smo da je to kraj jer bi se priča pretvorila u nešto drugo, rekao je.

Nedostatak glazbenih nastupa  

- Nakon svega što nam se događa, ljudi kad izgube svoj posao, svoj dom, sve što su gradili kroz svoj život, tako da sada se žaliti kako je teško, s obzirom na to da veći dio glazbenika ima svoj krov nad glavom, u toplom, rekao je Urban.

Kaže kako gotovo svi glazbenici nisu svirali gotovo godinu dana, a ovo što su svirali, nije se ništa zaradilo.

- Biti godinu dana bez prihoda s troje djece nije jednostavno, ali još uvijek smo u redu. Neću se žaliti jer postoje ljudi koji se stvarno imaju razloga žaliti, dodao je.

Vrijeme izolacije

Rekao je kako u periodu kad su njegova djeca još išla u vrtić ili školu, bilo je dobro.

. Volim biti kod kuće i raditi. Kad čovjek svira i kad je puno posla, ne stigne raditi nešto novo, stvarati, razmisliti. Ne stigneš kontemplirati misao jer si stalno negdje stalno u nekoj strci i snimanjima. Onda je došla faza gdje su se škole zatvorile, pa samoizolacije zbog nekoga u školi ili vrtiću, i onda je problem. Svi smo u stanu i to je jedna gužva. Ima nas dosta. Teško je naći kutak za sebe, ali može se. Počeo sam ustajati sve ranije i ranije da bih našao vrijeme za sebe. Obiteljski sam čovjek, istaknuo je.

Buntovnik dio radničke klase

Istaknuo je kako je njegova obitelj bila radnička.

- Majka je radila u računovodstvu, otac je bio rukovoditelj gradilišta tako da nisu bili radnici u klasičnom smislu riječi. Radio sam na velikim automatskim tokarskim strojevima koji su tek stizali. Trebalo ih je programirati, stariji tokari nisu se htjeli tog primiti, nudila se opcija plaćene obuke od 6 mjeseci. Ja sam iz bunta jer sam se oslobodio vojske, nisam htio upisati fakultet, što nije kod kuće naišlo na razumijevanje i ja sam misleći da ću zadržati slobodu, mislio sam raditi godinu, dvije. Međutim, jednu večer sam posudio auto od oca, bez znanja i na putu prema kući, napravio sam totalnu štetu. Morao sam produžiti svoju radnu ideju na četiri godine dok nisam ocu otplatio automobil. Ne mogu naći razloge zbog kojih sam bio takav kakav sam bio i zašto sam neke stvari tjerao do kraja. Imao sam energiju, možda čak neku dozu agresivnosti u sebi, ali koja se liječila kroz glazbu ili nešto. Tada je to bilo daleko od umjetnosti. Tada su neke stvari bilo puno važnije. Kad si mlad, ti si u trendu, što govoriš je točno, ispravno, jer prema instinktu pripadaš čoporu mladih ljudi u svijetu. Publika je istih godina kao i ti, i stvari funkcioniraju. I sada imam osjećaj da će mojih pet minuta tek doći.

- Moj osobni problem je što sebe nikad nisam smatrao glazbenikom jer mi glazba nije bila prva ljubav. Nisam se ni školovao za glazbenika, nego sam se školovao za slikara i neke vizualne umjetnosti. Čak su me film i kazalište u jednom trenutku više privlačili od glazbe. Moj problem je što se preispitujem jesam li uopće glazbenik, ali naravno da jesam. U jednom trenutku dogodilo se da me glazba skroz obuzela. Glazba je preuzela moj život i dovoljna mi je za "izbaciti" sve iz sebe. Glazba je divna i nema potrebe da je dijelim s nečim, rekao je.

"Budi moja voda"

Istaknuo je kako je za njega problem što ga ljudi prepoznaju isključivo po toj pjesmi.

- Prije 15, 20 godina mi je bio puno veći problem. Sada mi je puno manji. Pomirio sam se s tim da očito svakog izvođača jedna pjesma obilježi, ako je ta pjesma u mojem slučaju, u redu. Nemam namjeru mijenjati ukuse i zašto to ljudi žele, rekao je.

Internacionalna karijera

Urban je rekao kako su svirali u inozemstvu, imali turneje i bili u Americi.

- Ako ćemo biti iskreni, oni imaju toliko izvođača koji sviraju dovoljno dobro, nismo mi po nečemu dovoljno karakteristični. Što je najgore, glazba koju mi sviramo dolazi iz zapadne kulture. Dolazimo iz zemlje koja je njima egzotična na neki način, donosimo im njihovu glazbu, rekao je.

Urban je istaknuo kako je u suradnji s Radom Šerbedžijom mnogo toga naučio u raznim segmentima.

- Najvažnije što sam naučio od Rade Šerbedžije, kroz predstave s njim mogu primijeniti u glazbi, ali i u životu. Nekad se dogodilo da neku pjesmu želim proživjeti emocionalno, ali nešto nedostaje, ne mogu doći do toga. Nekad se dogodi, ma nekad izvježbaš sam sebe do te mjere, da odgonetneš da možeš kada ti želiš doći do određene stvari na isti ili još intenzivniji način. To mi je promijenilo nastupe jer su postali intenzivniji, istaknuo je. 

Naglasio je kako umjetničku krizu ima svakodnevno.

- Zbog takvih stvari promijenio sam način na koji radim. Prije sam čekao da se nešto dogodi. Shvatio sam da od toga neće biti ništa. Počeo sam glazbu promatrati kao i svaki drugi posao, dodao je.

Prostor osobne slobode

Rekao je kako izgleda na neki način napravi filter, jer će neke ljude odbiti.

- To filtriranje je dobro. Poslužilo je svrsi. Postoji neki "kiks" kod mene i trebao bih ići kod psihijatra zašto sam se svojevremeno istetovirao i izbušio nos, uši, usta i oblačio što sam već oblačio. Vjerojatno neki poremećaj postoji jer iz čista mira nećeš to ići raditi. To me zabavljalo i što sam mogao napraviti. Mene to zabavi, ohrabri, moram se urediti za koncert i pristupam drugačije. Nastupati u suknji ili haljini je toliko ljepše, lakše, nego nekad u hlačama. Sve je drugačije, pokret je drugačiji, gibljiviji si, rekao je. 


 








Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!