U svom filmu: dr. Nela Sršen sasvim osobno

Ona je predana humanitarka, počasna konzulica Hrvatske u Italiji, vrhunska kirurginja u Sveučilišnoj bolnici u Padovi! Gošća emisije U svom filmu, urednice i voditeljice Tončice Čeljuske, je dr. Nela Sršen.

Sršen je rekla kako su tisuće ljudi iz Hrvatske prošle kroz njenu bolnicu u Padovi radi transplantacije jetre, a sve je počelo 1996. godine, te kako je ponosna da više Hrvati ne dolaze tamo zbog transplantacije, osim nekih izuzetnih slučajeva, što znači da danas u Hrvatskoj postoje vrhunski stručnjaci u području transplantacije.

U svim drugim europskim centrima nisu bile moguće transplantacije za strance. Mnogima iz domovine je osigurala čak i boravak u svom domu, ali je potaknula inicijativu Hrvatske kuće u Padovi za ljude koji su došli na liječenje sa svojim bližnjima, a nisu imali novaca za smještaj.

- To su dramatična iskustva. Vi se ne možete ograničiti na to da budete samo liječnik i pružate samo liječničku pomoć kada znate da ljudi koji dolaze u Padovu, da ste im jedini oslonac vi, istaknula je.

Put do Padove je bio trnovit

Pričala je o svome djetinjstvu u Metkoviću, srednjoj umjetničkoj školi koju je završila u Splitu, o svom buntovništvu i nacionalnoj osviještenosti zbog koje je znala imati problema u mladosti.

- Put do Padove je bio trnovit. Brat, sestra i ja smo studirali u Padovi i bilo je teško financijski, ali smo se snalazili na razne načine. U početku smo živjeli kod časnih sestara, a onda sam čuvala starijeg bolesnog gospodina. To je bio jako teško. Nakon toga sam živjela kod jedne starije gospođe koja nije mogla živjeti sama i mislim da su mi te godine kod nje bile najljepše za vrijeme studiranja, sjeća se Sršen.

- Bilo mi je u početku teško, nisam znala talijanski jezik, nisam znala latinski i mislila sam da nikada neću uspjeti završiti medicinu, ali kada sam položila anatomiju shvatila sam da postoje velike šanse i da diplomiram, rekla je i dodala kako je diplomirala među prvima s visokim ocjenama i za dva je mjeseca već bila na specijalizaciji. Dr. Sršen je nakon rata postala počasna konzulica Hrvatske u Padovi i kako je rekla, to je za nju velika čast, ali i obaveza zato što predstavlja svoju domovinu. Osim toga, postala je potpredsjednica svih počasnih konzula u Italiji.

"Danas Bog za mene nije u crkvi već u meni samoj"

Naglasila je kako su znanost i religija ista stvar gledana na dva različita načina i one se, jedna bez druge, teško mogu razvijati.

Istaknula je kako je vjera spoznaja samog sebe. Kada spoznamo sebe onda shvatimo da smo mi sami Bog i da smo dio nečeg velikog i neprocjenjivog. Bog je u nama i kada ga počnemo otkrivati, otkrivamo onu pravu i istinsku vjeru.

- Danas Bog za mene nije u crkvi već u meni samoj. Kad pacijent shvati da najveća terapija dolazi od njega samog, to je okidač koji će ga promijeniti i pomoći mu da se odupre bolesti, naglasila je Sršen.

- Svaki puta kada vidim pacijenta onda vidim koliko on ima svijest o sebi i svojoj bolesti. Znalo se dogoditi da kada su pacijenti došli u Padovu zbog teške bolesti jetre i bili na listi za transplantaciju, da su odjednom skinuti s liste zato što to više nije bilo potrebno. Psiha je strašna stvar. Takvi pacijenti promijene svoj život i postanu svjesni sebe i svoje bolesti, govori Sršen.

Rekla je kako je prisutan porast onkoloških oboljenja i postavlja se pitanje zašto je tome tako. Kroz posao upoznala je mnoge ugledne osobe, ali je rekla da ju jedna osoba najviše dirnula i ostavila trag u njoj. To je bio Papa Ivan Pavao 2.

- Mislim da nikada nisam otišla iz Hrvatske. Za vrijeme rata sam bila povezana s ljudima, najveći prijatelji su mi iz Hrvatske i ako se želim osjetiti dobro i ako se želim provesti  slaviti nešto uvijek to radim u svojoj domovini. Tu se osjećam kao dijete zemlje koja me dala, zaključila je dr. Sršen.