Bojković: Nikada nisam razmišljala o slavi jer me gluma potpuno ispunjavala

U utorak 26. ožujka, u HTV-ovoj emisiji "U svom filmu" Tončica Čeljuska ugostila je slavnu beogradsku glumicu Svetlanu Cecu Bojković. Mnogi je pamte po briljantnim ulogama u mnogim filmovima i TV-serijama, a naročito kao Emiliju u humorističnoj seriji ‘Bolji život’.

Hrvatska publika mogla ju je u posljednjih 10-ak godina vidjeti uživo i u predstavama ‘Gospođa ministarka’ ili ‘Ženski razgovori’, kao i u televizijskoj humorističnoj seriji ‘Mamini sinovi’.

- Vrlo rano sam željela postati glumica, još u osnovnoj školi. Nakon što sam upisala Akademiju rano sam počela dobivati uloge u kazalištima i ušla sam u svijet o kojem sam sanjala, ali nikad nisam razmišljala o nekoj slavi jer me gluma potpuno ispunjavala.

Na prvu filmsku ulogu čekala 10 godina

Svetlana Bojković rođena je u Beogradu 1947., a s 18 je odigrala prvu kazališnu ulogu. Nakon toga zapazio ju je poznati redatelj Bojan Stupica i od redovito igra u kazalištima, a na prvu filmsku ulogu čekala je čak 10 godina.

- U to vrijeme su se kod nas snimali partizanski filmovi I ove mlađe glumice uglavnom su igrale partizanke. Filmski ‘Crni val’ se još nije ni pojavio I uglavnom su bili ti filmovi – Nijemci - partizani. A ja sam vjerojatno bila previše profinjena za takve uloge, a i u kazalištu su me uvijek odijevali u kostime sa šeširima i igrala sam drame, prisjetila se Bojković.

No, njezin smisao za humor ipak je zaintrigirao redatelje i počela je dobivati uloge i u komedijama. U to vrijeme bila je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

- U glumačkom kazališnom salonu ja sam uvijek voljela pričati neke viceve, bila sam odlična imitatorica i nasmijavala sam kolege. I na moju veliku sreću otkrili su da mogu igrati I komedije. Pa sam tako počela igrati salonske komedije, pa Nušića i opet sam imala veliku sreću da u glumačkom razvoju imam priliku igrati u različitim žanrovima.

Prisjetila se i kako je dobila ulogu u kultnoj hrvatskoj seriji ‘Kuda idu divlje svinje’ koju je proizvela tadašnja Radio Televizija Zagreb, prema scenariju Ive Štivičića i u režiji Ivana Hetricha. Igrala je razuzdanu kafansku pjevačicu Veru.

- To je bila izvanredna serija. Prvi put je snimljena serija u kojoj je Štivičić opisao zaleđe Drugog svjetskog rata, o tim švercerima i sitnim lopovima, a za nas glumce to je bio stvarno gospodski posao. Taj Štivičićev scenarij sjajno je režirao Ivan Hetrich, kaže Svetlana Bojković i prisjetila se kako je dobila tu ulogu.

Zadnje scene Hetrichove serije snimala s gipsom na nozi

- Hetrich je u dva navrata gostovao kao redatelj u Beogradu I režirao neke televizijske I radio drame, i oba puta sam igrala u tim dramama, pa me pozvao i kad je krenuo snimati u Zagrebu ‘Kuda idu divlje svinje’. U toj seriji igrala je stvarno plejada vrhunskih glumaca, kaže Bojković koja je zbog te uloge dobivala protestna pisma razočaranih gledatelja.

- U to vrijeme ja sam igrala u prvoj beogradskoj televizijskoj mini -seriji ‘Čedomir Ilić’. I tu seriju režirao je Joakim Marušić. Igrala sam uz Mišu Janketića glavnu žensku ulogu – Višnju - jednu finu nježnu djevojku, a onda me pozvao Hetrich i dao mi ulogu koketne kafanske pjevačice Vere u ‘Divljim svinjama’. Meni se to jako svidjelo jer je bila čista suprotnost prethodnoj ulozi… Što da vam kažem – nije bilo telefona ni interneta, pa sam počela od publike dobivati stotine pisama u kojima mi zamjeraju kako sam nakon jedne profinjene Višnje mogla igrati Veru?, smije se Ceca Bojković koja je otkrila da je zadnje scene Hetrichove serije snimala s gipsom na nozi.

- Trebala se snimiti još samo jedna scena u kojoj ja pjevam u kavani, ali ja sam imala nezgodu na jednoj predstavi. Pala sam i slomila zglob na nozi. Odigrala sam predstavu do kraja, ali bol je bila sve jača i jača i na kraju su me odveli u bolnicu. Dobila sam gips, a sutradan sam trebala putovati za Zagreb na set ‘Divljih svinja’. Nazvala sam Hetricha i rekla mu što se dogodilo. Predložila sam mu da odgode snimanje za nekoliko dana samo da se ja priviknem na tu čizmu od gipsa, a da se scene mogu snimati tako da noga ne bude u kadru. I stvarno, za nekoliko dana sjela sam sa štakama u avion i otputovala za Zagreb, otkrila je Svetlana Bojković tajnu scene u kojoj su trikovima izbjegli prikazati u seriji njezinu slomljenu nogu.

- Kad sam došla, svi su mi se odmah ispotpisivali na taj gips, nosili me tamo-ovamo, nisam trebala ni štake. Na setu su postavili dva fara – jedan po kojem su vozili kameru, a drugi po kojem su vozili mene, pa je izgledalo kao da se krećem. Pored mene hodao je Izet Hajdarhodžić kao violinist. Uglavnom, cijelo to snimanje serije ostalo mi je u sjećanju po jako dobrom raspoloženju, u radnoj, ali iznimno ugodnoj atmosferi, bez histerije, baš svi smo jako uživali, rekla je Bojković.

Na pitanje kako gleda na te snimke od prije 50 godina, Svetlana Bojković kaže:

- To više nisam ja. To sam nekad bila ja. Hvala bogu nema neke nostalgije. Bila bih jako nesretna da patim od nostalgije.

Za prvu ulogu u filmu dobila Zlatnu arenu

Za prvu ulogu u filmu redatelja Gorana Paskaljevića ‘Pas koji je voleo vozove’ iz 1977. godine, odmah je dobila u Puli Zlatnu arenu.

- Riječ je o mladoj prijestupnici, pa sam pitala Gorana kako mu je palo na pamet da baš meni da tu ulogu. On je rekao:’Pa išao sam iz kontre’. I onda sam malo razmišljala – da je uzeo neku izvrsnu glumicu koja ima sličnosti s tom osobom koju igra tad ne bi postojao problem. A ovdje je postojao problem što ta mlada djevojka ima problem, ali sanja da će se izvući i sanja bolji život.

A Svetlana Bojković igrala je I glavnu žensku ulogu u kultnoj humorističkoj seriji ‘Bolji život’ koja je imala milijunsku publiku I bila je posljednja tv-serija u bivšoj Jugoslaviji. Prikazivala se od 1987. do 1991. u više od 90 nastavaka.

- Ni sama sebi ne mogu objasniti u čemu je tajna uspjeha te serije. Radilo se nekako normalno I komotno, u velikom studiju, a cijeli taj stan Popadića bio je od iznajmljenog namještaja. Radili bismo od dva popodne do osam navečer – dakle po šest sati na dan. Danas kad snimam serije tražim da mi u ugovoru piše da neću provoditi na setu više od 10 sati na dan. Danas je sve brzo, daj, spakiraj… a na takav način, takvim tempom, ne može se razvijati ni glumačka mašta.

Udavala se tri puta

Svetlana Bojković udavala se tri puta. Prvi put 1968. za osam godina starijeg kolegu glumca Miloša Žutića s kojim je 1972. dobila kćer Katarinu koja je danas također glumica. Drugi put udala se za redatelja i ravnatelja Ateljea 212, Ljubomira Draškića, koji je umro 2004. godine. Treći put udala se 2011. godine za diplomata Slavka Kruljevića s kojim je četiri godine provela u Helsinkiju gdje je on bio veleposlanik Srbije.

- Udavala sam se tri puta i imala sam puno sreće i o svakom svom mužu mislim sve najbolje. Jer su mi svaki od njih bili velika podrška u određenom periodu mog života. Vrlo malo sam živjela sama jer spadam u one žene kojima je potrebno da imaju svoj kutak s osobom koju vole i s kojom se dobro slažu.

Kad je s trećim suprugom otišla zbog njegovog diplomatskog mandata u Finsku, na četiri godine se prestala baviti glumom.

- Pitali su me nedostaje li mi gluma, a ja sam rekla - ‘ne nedostaje’. Moj suprug se zgrozio. Pitao me kako to mogu reći kad je to moj dio života, ali to je bila istina jer ja volim istraživati I uostalom, naradila sam se u životu, pa mi je odgovarao taj život kojem sam se brzo prilagodila. Odmarala sam se, gledala filmove, čitala knjige… Nisam imala u planu što ću raditi kad se vratim, ali uoči povratka počele su mailom stizati ponude za razne uloge i eto – radim i danas i ne razmišljam o umirovljenju, rekla je u inspirativnom razgovoru Svetlana Bojković. Razgovor je zaključila rečenicom:

- Ja sam zapravo sretna žena i mirna sam jer sam napravila u životu ono kako sam najbolje mogla. Možda je to moglo biti više i bolje, ali ja nisam više od toga mogla. I zato sam s time što sam postigla, potpuno zadovoljna.