Zlatko Turkalj Turki: Za 100 godina radija bit ćemo na 100 lokacija u Hrvatskoj!

15.05.2025.

17:13

Autor: Igor Medić/HRT komunikacije

Zlatko Turkalj Turki
Zlatko Turkalj Turki
Foto: Izvor: / Renato Branđolica, Dario Njavro

Zlatko Turkalj Turki, urednik i voditelj urednik i voditelj popularne emisije Music Pub Drugog programa Hrvatskog radija dobitnik je ovogodišnje nagrade „Ivan Šibl“ za životno djelo koja je dodijeljena povodom obilježavanja 99. obljetnice Hrvatskog radija i 69. obljetnice Hrvatske televizije. Nagrada „Ivan Šibl“ još je jedno priznanje njegovom radu, a tim povodom osvrnuo se na svoju uspješnu karijeru i najavio što možemo očekivati za 100. obljetnicu radija.

Što ti znači ova nagrada za životno djelo Ivan Šibl?

- Ova je nagrada za mene jedno lijepo, veliko priznanje jer prije 40 godina gostovao sam na Radiju Zagreb 2 u emisiji Maje Sabolić, i bio sam predstavljen kao mladi diskofil, da bih sada 2025. godine dobio ovo vrijedno priznanje. Zašto mi je važna nagrada? Upravo zato jer je Hrvatski radio posljednja novinarska oaza u Hrvatskoj, što još uvijek njegujemo sve one vrijednosti koje sam ja kao osnovnoškolac slušao na Radiju Zagreb, što još uvijek naši slušatelji mogu uživati u odličnim komentarima, osvrtima, intervjuima, prijenosima svih važnih događaja, odličnim emisijama. Hrvatski radio sačuvao je sve one vrijednosti koje je nekada imao, koje su ljudi voljeli, a koje se danas pokazuju kao dobitna kombinacija zašto su ljudi uz radio.

To je duga, impresivna karijera, a sada i nagrađena. Dakako, bilo je i drugih nagrada, ali na što si najponosniji?

- Da, teško je izdvojiti, kada sam od ravnatelja saznao da sam dobitnik nagrade, malo sam zaustavio samog sebe i počeo razmišljati o svim tim godinama, bilo je puno lijepih stvari. Možda jedna na koju sam ponosan bila je kada su me pozvali da sudjelujem u humanitarnoj kampanji „Stop nasilju među djecom“. To je bila kampanja za savjetovalište Luka Ritz. Tražili su od mene da pjevam, znali su da vodim glazbene emisije. Rekao sam ako to ne ispadne dobro, ako ne bude na nivou, a kod mene sve mora biti jako dobro, onda ćemo do toga odustati. Otišli smo u studio, snimili smo pjesmu „Traži se prijatelj“ koja je postala hit među djecom, što me veseli jer su u vrtićima i školama čuli tu važnu poruku, Stop nasilju među mladim ljudima.

Zlatko Turkalj Turki

Zlatko Turkalj Turki

Foto: Izvor: / Renato Branđolica, Dario Njavro

Dakle, osim glazbenog tu je i veliki društveni značaj?


- Da, isto kao što je bilo i za akciju „Dajmo da čuju“ kada se radila velika humanitarna kampanja, tu sam bio i scenarist i izvršni producent, okupio sam puno glazbenika koji su snimili i pjesmu za tu akciju. Music pub me prati cijeli život, na to sam baš jako ponosan, tim više što sam za vrijeme života velikog Olivera Dragojevića u zadnjem intervjuu koji je dao za Hrvatski radio, s nijm u eteru dogovorio, zapravo zamolio ga da pristane da se nagrada za najboljeg pjevača te emisije zove Oliver.

- Rekao je „To se Turki ne radi dok je čovjek živ.“, ali, ja sam mu rekao „Molim Vas da to napravimo dok ste živi jer ne znamo hoće li itko za vrijeme mog života imati tako bogatu karijeru. I pristao je. Godinu dana poslije nazvali smo i nagradu „Tereza Kesovija“. Tako da, te neke stvari su mi baš ostale urezane u sjećanje i drago mi je da sam ih realizirao s nekim ljudima dok smo se družili, bili zajedno u emisijama.

- Morao bih izdvojiti i projekt „Žene u glazbenoj industriji“. Taj projekt je priča o kojoj sam sanjao, da nešto takvo zaokružim u potpunosti kao novinar. Napravio sam serijal od 37 emisija. Te emisije sam prenio i u svojoj prvoj knjizi. Tu je bio izazov hoću li uspjeti prenijeti na papir tu njihovu osobnost i u tome sam uspio. Taj cijeli projekt dobio je i vinil.

Music pub postao je glazbena institucija, po čemu sve vidimo njegov širi društveni značaj i utjecaj?

- Ono što ja vidim je da je vrlo važan svim glazbenicima, bili oni na samom početku ili već etablirani. Tako je Music pub i postavljen, on ima kontinuitet koji traje od 1992. To je tjedni presjek onog što meni pristiže od glazbenih materijala, od nepoznatih izvođača do onih koji su najpopularniji. To je kao što je Dnevnik HRT-a, svaki dan na programu. Ja sam to doživio kao svoju ulogu da ono što ja čujem otkrivam i predstavljam svojim slušateljima. Neću se hvaliti, Gibonni bi bio veliki Gibonni i da nije bilo Zlatka Turkalja, ali prve snimke Gibonnija, Maje Blagdan, Electro Teama su predstavljene u Music Pubu.

To je već povijest hrvatske pop glazbe?

- Da, taj kontinuitet je vrlo važan kao i povjerenje glazbenika i slušatelja. Oni točno znaju što će čuti u Music Pubu, a meni je glazba vrlo važan dio mog života, svaki dan sam uz nju. Meni je netko nekada dao šansu, tako pristupam svakoj snimci.

Možemo li čuti neku anegdotu koja ti je ostala u sjećanju?

- Može, nema gore situacije nego kada ostaneš bez glasa u emisiji (smijeh), to mi se dogodilo. I kada sam prehlađen i kada imam temperaturu dolazim na emisiju. Jednom mi je grupa Nola, Gabi i Marijan dolazila u emisiju. Ujutro dok sam ih čekao sam još imao glas, a onda sam shvatio da sam odjednom počeo šaputati.

I? Što je onda bilo? Kako si se snašao?

- Dogodilo se to da kako je priprema emisije bila u potpunosti završena, ja sam bio u režiji, Gabi je čitala pitanja, Marijan je odgovarao. To je zapravo bio dobar geg, da sam dobio goste koji su u emisiji i odgovarali i pjevali. Ili recimo na finalu Dore 2005. Mirko Fodor i ja smo bili jedni od voditelja, trebali smo ići u javljanje iz green rooma. Mirko je ostao bez glasa, a kako je on zgodan i lijep, ipak je on s televizije, ja sam odlučio da on bude pred kamerama a ja sam govorio tekst, on je otvarao usta. To je bilo zgodno, iznenadili smo i gledatelje i cijelu ekipu.

Tvoja je nagrada u povodu 99. obljetnice radija, uskoro i 100. Kakav je danas značaj radija?

- Značaj je velik, premda su prognoze govorile drugačije. To smo vidjeli i kada je bila pandemija, i kada se dogodio potres u Zagrebu i Petrinji. Ljudi vole biti povezani sa svojim omiljenim glasovima, vole komentirati, vole se javljati kada su gosti, kada su sami vole da im je radio i prijatelj i utjeha. Vole radio zbog dobrih emisija, zbog dobre glazbe, jednostavno, vežu se uz tu kutijicu koja govori, koja priča. Promijenio se s tehnološke strane, emisije se mogu čuti naknadno ako nisi trenutačno u autu, kod kuće, ali ostala je osobnost, ostao je glas kojem ljudi vjeruju, koji vole i zbog kojeg slušaju radio.

Što još možemo očekivati od Music Puba?

- Tražim nove talente, dolaze nam najznačajnija imena u goste, ali ono što je važno, kako si rekao, sljedeće godine je 100 godina radija, tu smo već napravili okvir, bit ćemo među slušateljima po cijeloj Hrvatskoj, u svakom manjem i većem mjestu. Evo, otkrit ću ti, želja nam je biti na 100 lokacija za 100 godina!

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!