Cesenatico čuva tajne života uz more

Malo ribarsko mjesto dobrog života - tako Talijani opisuju Cesenatico. Smješten između Ravenne i Riminija, ovaj grad s oko 26 tisuća stanovnika danas je jedno od najpoznatijih turističkih odredišta Italije. A njegova priča počinje uz luku, Porto Canale. 

Ono što danas izgleda kao savršeno uređena kulisa nekada je stvaralo ozbiljan problem: zbog bure koja puše s hrvatske strane Jadrana i diže pijesak s morskog dna, kanal je bio pun mulja i otežavao plovidbu. Pa je plemićka obitelj Borgia, pod čijom je vlašću tada bio Cesenatico, potražila pomoć svog inženjera - Leonarda da Vincija - da riješi problem. Od tada je Porto Canale žila kucavica ovoga mjesta. 

- Cesenatico je oduvijek svoj društveni, gospodarski i kulturni život vezivao uz luku. Prvo je bila trgovačka luka, pa ribarska, a danas je i turistička. No, važno je da je Cesenatico uvijek nastojao ostati vjeran tom sporazumu koji je sklopio s morem, kaže Davide Gnola, ravnatelj Pomorskog muzeja Cesenatico.

Kanal je dug jedan kilometar i dijeli grad na dva dijela - Levante i Ponente, istok i zapad. Kilometar nije puno za prohodati, ali kada se često prelazi s jedne strane grada na drugu, taj se killometar osjeti. Domišljati talijani pronašli su rješenje i za to.

- Na pročeljima kuća oslikavali su jedra kako bi ribari mogli prepoznati vlastiti brod. Crteži su se razlikovali, svaka je obitelj imala svoj simbol. U to se vrijeme plovilo i odlazilo u ribolov bez ikakvih sredstava komunikacije, pa su se brodovi i obitelji morali međusobno prepoznavati upravo prema tim simbolima, rekla je Dalia Casali, vodičkinja.

Obitelji su ovdje nekada živjele isključivo od mora. Živjelo se skromno i od onoga što bi more toga dana dalo. A ono što bi ulovili trebalo je sačuvati za dane kada je ulova bilo malo. Za to su imali posebne bunare, preteče hladnjaka. Danas su sačuvana svega tri.

- Riba se skladištila naizmjenično sa slojevima leda. Zamislite današnji hamburger, recimo. Stavi se sloj leda, pa sloj ribe i tako redom. Sve se zatim spuštalo u spremište. Kaže se da se riba tako mogla sačuvati od zime sve do ljeta, otprilike šest mjeseci, kaže Dalia Casali.

Danas riba više ne stoji mjesecima. S broda, friško ulovljena, ide ravno na veletržnicu. 

I u Hrvatskoj se pokušao uvesti isti model. Veletržnice u Poreču i Rijeci povukle su novce iz europskih fondova, ali burza ribe nikad nije zaživjela. Ovdje u Cesenaticu funkcionira više od 100 godina. 

- Ribari su shvatili da je to zapravo način prodaje koji i njima odgovara. Budući da među kupcima vlada velika konkurencija, cijena raste, kaže Franca Farabegoli, kontrolorka kvalitete.

A od dražbe do restorana put je kratak. Ono što je prije samo nekoliko sati bilo na aukciji, sada je na tanjuru. Chef Marcello pripremio nam je jedan od specijaliteta ovog kraja - kozice na lešo.

- Kanoće na pari, s maslinovim uljem i peršinom, ili makaroni s kanoćama. Jednostavno jelo. To je ponos Cesenatica, jer ih ovdje uvijek ima, kaže Chef Marcello.

Danas je u Cesenaticu aktivno dvjestotinjak profesionalnih ribara. Ali glavna gospodarska grana ipak je turizam. Sedam kilometara pješčane plaže i čak 135 uređenih kupališta u rukama je koncesionara. Najstarije među njima - Bagno Milano, ove godine slavi okruglih 100. Vodi ga Simone i njegova majka Mara. Sa svojih gotovo 90 godina ona i dalje svakog jutra dolazi na posao. 

- Cijeli život kuham kavu. Počela sam u vrijeme kada je ovdje sve bilo puno skromnije i manje. Zapravo sam rođena ovdje, u rujnu, prije 86 godina. Moja je obitelj ovo kupalište imala još od dvadesetih godina prošlog stoljeća, moj otac. Naravno, tada je sve bilo puno manje, bilo je izgrađeno od drva, a onda su malo-pomalo došli zidani objekti, terasa i sve ostalo. Moj je otac nekada govorio da je za život uz more dovoljno imati sunce i more. Danas, međutim, treba puno više sadržaja, kaže Mara Maltoni.

Gosti koji ljetuju ovdje ne dolaze zbog mora i kupanja već ponajprije zbog usluge koja im se pruža. U srcu sezone suncobran i dvije ležaljke koštaju 135 eura po danu. 

- Kad jednom platite suncobran, uz to su vam na raspolaganju i animacija za djecu, razne sportske aktivnosti, spinning, pilates, joga, pedaline, hidromasažni bazen … To je zapravo pravi, mali turistički kamp. Ovdje smo svi bliski, imamo gotovo obiteljski odnos. Dolaze nam gosti koji ljetuju kod nas već 70, 80 godina. Osjećaju se kao kod kuće, a vi, naravno, znate sve o njima. Osoba od povjerenja ste. Postanete dio obitelji, njihova ljetna obitelj. Osjećaju se kao kod svoje kuće. To je snaga Romagne, ističe Simone Battistoni.

I mi smo se ovdje osjećali kao kod kuće. Gostoljubivost je u Romagni način života, a kada jednom upoznaš Cesenatico i njegove ljude, lako je razumjeti zašto se gosti vraćaju, iz godine u godinu, ovoj luci i ovome moru.