Zašto pred krcatim ormarom i dalje govorimo: “Nemam što obući”

U prvoj epizodi druge sezone dokumentarnog serijala "Dobra ekonomija" govorilo se o modi i odjeći. Dok svakodnevno izgovaramo "Nemam što za obući", modna industrija već je proizvela odjeću dovoljnu za čak šest budućih generacija. 

No koliko nas ta količina stvarno košta: planet, zdravlje ljudi i budućnost naših naraštaja?

Uz to što je odjeća jedna od tri osnovne potrebe čovjeka uz hranu i sklonište, ona sigurno je način kako komuniciramo.

- Zato imamo hrpu članaka o tome kako se obući za prvi dejt, kako se obući kada ideš upoznati roditelje od dečka ili cure, kako se obući za prvi sastanak. Isto tako možete odmah u nekoj firmi prepoznat IT-evca naspram financijaša, tako da rekla bih da je odjeća neverbalni način komunikacije, rekla je Dijana Dražetić, ReStyloh, osnivačica. 

Izražavanje pripadnosti i identiteta

Modna aktivistica Tena Lavrenčić je naglasila kako preko odjeće izražavamo pripadnost nekoj grupi, preko odjeće izražavamo nekakva stajališta i preko odjeće izražavamo tko smo. 

- Nažalost, danas, kako nam je puno odjeće pristupačno, plus kako imamo puno pritisaka oko nas da kupujemo što više i više, kako se trendovi brzo mijenjaju, mi prolazimo kroz mase odjeće, a da ne stignemo razviti nekakav odnos s tom odjećom, rekla je Tena.

Studentica Antonija Šitum Jakovčević, članica fokus grupe, istaknula je da kao mlađi, želimo se identificirati s određenom subkulturnom, određenim vrijednostima i izraziti kroz modu. 

- Što slušamo, koji su nam politički stavovi, ali mi se nekako čini da što smo stariji i zreliji da se oblačimo u skladu s trenutačnim raspoloženjima i godinama, ali izražavajući neku svoju osobnost, identitet koji više nije opterećen time da se afirmira i dokaže kroz nekakve vanjske sustave, vrijednosti, dodala je. 

Cipele u svim bojama

Umirovljenica Angelina Arbanas, članica fokus grupe, naglasila je da kad je bila mlađa, onda su ljudi imali jedne čizme za zimu, jedne cipele za proljeće i jedne sandale za ljeto. 

- Sad dolazimo do toga da moram imati tenisice u svim bojama, cipele u svim bojama, dodala je. 

Umjetnica Vedrana Peček je naglasila da ljudi nisu ni svjesni otkud većina robe dolazi, na koji način dolazi, gdje se proizvodi, u kojim uvjetima, od čega, iz čega i tko ju radi. 

- Ljudi su totalno odvojeni od svega. Nema smisla da jedan komad odjeće se proizvodi u Aziji, putuje na bojadisanje u neku drugu zemlju, pa se vraća na pakiranje u neku treću zemlju, pa putuje opet natrag tankerom ili kako već do Europe, pa se tu dalje širi u skladišta. I to je toliki put tog jednog komada odjeće, koji će netko obući jedanput i baciti ga u smeće, rekla je Peček.

Tena Lavrenčić je istaknula kako jako voli modu, ali ne volim industriju oko mode. 

- Kada čujem riječ moda, prvo što mi padne na pamet je kreativnost. Stoljećima smo odjeću proizvodili vrlo polako. Odjeća je bila nešto skupocjeno, materijali su bili skupi, tako da kada bi se nešto napravilo, to bi se čuvalo i to bi se prenosilo s generacije na generaciju. Puno toga se mijenja industrijalizacijom. Imamo puno primjera ustanaka radnica i radnika u modnoj industriji od početka 19. stoljeća, početka 20. stoljeća, jer su se odupirali tom novom načinu proizvodnje odjeće koji je bio masivan, kojemu je bilo bitnije da se proizvede brzo, jeftino, manje bitna kvaliteta. Od starta uvjeti u tvornicama su bili loši. Dugo se radilo, radilo se s opasnim kemikalijama, niske plaće, sve što imamo i danas. 

Vedrana Peček je istaknula kako je njena moda je totalno kontra, možda čak antimoda.

- Kad gledamo način na koji proizvodim stvari, na koji radim, to je čak malo punkerski. Uzgajam svoje cvijeće, skupljam svoje sjeme neovisno o nekom drugom. Uvijek sam bila i na vrtu, i s tatom u šumi, uvijek sam radila na poljima. Sjećam se da sam kao dijete znala sa sestrom kuhati, mi smo to zvale fiš paprikaš, a to je bilo bakino cvijeće koje smo kuhale u loncu vode. Završila sam tekstilni dizajn, makar sam krenula za modni dizajn, ali mislim da je tekstil bio bolja opcija uopće jer sam tu otkrila bojadisanje i cijeli taj predmet i ekološku stranu cijelog procesa modne industrije, rekla je. 

Bojadisanje je proces iskuhavanja boja iz biljaka. 

- Pod biljke mislimo na cvijeće, korijenje biljaka, stabla, može biti kora stabla ili korijen stabla, čak i lišće sa stabla. Kroz taj proces ekstrahiranja stavljamo biljku u vodu i onda se kroz lagano iskuhavanje, taj pigment će izaći u vodu i dobivate kupelj za bojadisanje. Onda se u nju može staviti direktno materijal koji će vam bojadisati. Isto je bitno reći da je neke materijale potrebno obraditi prije samog procesa bojadisanja, pogotovo ako radimo s pamukom, to je neka celuloza. A bojadisanje je baš proces gdje mi na kemijski način povezujemo tekstil, vlakno, s bojilima. Znači mi ne nanosimo boju na površinu, nego baš se kemijski radi veza. To je razlika bojanja i bojadisanja, pojasnila je. 

Modna dizajnerica Staša Randall, vlasnica Staša Designa, istaknula je da nakon što se završi modni dizajn, ostaješ sam da pokreneš nešto svoje, a tako mlad još ni ne znaš i naravno nemaš nigdje odraditi praksu u Hrvatskoj.

- Modna industrija i tekstilna je mala. Tako da sam nakon završenog mastera otišla u London na praksu i nakon tih godinu i pol dana što sam odradila praksu, odlučila sam se kompletno fokusirati na svoj brand, koji sam također pokrenula još na fakultetu, ali ne toliko intenzivno koliko naravno nakon 2015. godine. Staša brand u tri riječi bi bio minimalistički, raznolik i funkcionalan, rekla je.

Promjene u modnoj industriji i pokret Fashion Revolution

Priča o posljedicama industrije nije samo ekološka. Tragedija u Rana Plazi u Bangladešu 2013. godine, kada je poginulo 1.134 radnika, a više od 2.600 ih je ozlijeđeno, podsjetila je svijet na loše radne uvjete u modnoj industriji i pokazala da cijena jeftine odjeće često pada na one koji je proizvode.

- Nakon te tragedije puno toga se počelo mijenjati, ljudi su počeli biti svjesniji, brendovi su sada morali preuzeti nekakvu odgovornost i počeli su se mijenjati zakoni polako. Prvo na lokalnoj razini u Bangladešu, onda šire, a godinu dana nakon toga, na nekakvu prvu obljetnicu te tragedije, dvije žene su osnovale Fashion Revolution. To je najveći aktivistički pokret u modnoj industriji, koji se bori za održiviju i odgovorniju modnu industriju, pojasnila je Tena. 

Dijana Dražetić je rekla da je osnovala ReStyloh zbog toga što na planeti trenutno ima proizvedeno odjeće za šest sljedećih generacija. 

- ReStyloh je lansiran 29. 11. 2019. na crni petak, blagdan konzumerizma, što je bilo fora i simbolično. I već idući dan smo imali toliki broj prijava da sam ja mislila da su to neki test korisnici koje provodi programer. Onda je on rekao da su to pravi korisnici. Onda smo znali da smo nešto stvarno dobro napravili, jer prvi dan je bilo 300 registriranih korisnika, bez ikakvog marketinga, bez ičega. I nakon toga je ubrzo krenula karantena prva, koja je bila dosta veliki šok za cijelu ekonomiju. I moram priznati da sam mislila da ću propast. Karantena je donijela jedan boom online shoppinga. Valjda su ljudi bili doma i htjeli su se riješiti štikli koje više ne mogu nigdje nositi, rekla je.

Potrošački mozak

ReStyloh objedinjuje webshop i social network.

- Ti tamo stvaraš svoje pratiteljstvo, stvaraš recenzije, dobivaš recenzije za svoje potrošačko ponašanje tamo, ako si korektan kupac, ako si korektan prodavač. Na ReStylohu se čak prodaje oštećena odjeća zato što će netko kupiti brendiranu torbicu s oštećenom ručkom i popraviti je negdje kod kožara. I vrlo rado će to kupiti. Bitno je samo da si autentičan i transparentan prema potencijalnom kupcu, rekla je Dijana.

Dosta te odjeće stoji u nečijim ormarima, zaboravljena, stvara gužvu i prašinu.

- Kad otvorite ormar, onda ljudi kažu da nemaju što za obući pred krcatim ormarom. To zvuči iracionalno, ali to je taj potrošački mozak. Neka promjena može doći isključivo iz momenta gdje se udara u korijen problema, a to su potrošačke navike, naglasila je. 

Ako ste propustili prvu epizodu, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje se nalaze i epizode prve sezone serijala Dobra ekonomija.