Istraživanje: Najstarija poznata epidemija kuge izbila prije 5500 godina u Sibiru

Prije oko 5500 godina područje oko Bajkalskog jezera u Sibiru nastanjivale su skupine lovaca-sakupljača koje su živjele od bogatih prirodnih resursa, uključujući plijen poput jelena, losova, ribe, tuljana i svizaca i upravo su ti ljudi, osobito djeca i adolescenti, bili žrtve najstarije dosad poznate epidemije kuge.

Znanstvenici su objavili da je analiza drevnog DNK iz ostataka pokopanih na četiri grobišta u tom području otkrila najstarije poznate sojeve bakterije Yersinia pestis, uzročnika kuge. Ti prapovijesni slučajevi prethodili su tisućljećima razornog djelovanja te bolesti na čovječanstvo.

Prema istraživačima, epidemija je bila posebno smrtonosna za mlađe osobe, što zaključuju na temelju strukture pokopanih. To pripisuju genetskim obilježjima tadašnjih sojeva bakterije, koja više nisu prisutna u današnjim varijantama patogena. Dodaju i da otkriće podupire teoriju prema kojoj su svisci bili izvorni domaćini bakterije te da je kuga nastala u središnjoj ili sjeveroistočnoj Aziji prije nego što se proširila Euroazijom.

- Ovi nalazi temeljno mijenjaju način na koji razmišljamo o podrijetlu i ranom utjecaju jednog od najznačajnijih patogena za čovječanstvo, rekao je evolucijski genetičar Eske Willerslev sa Sveučilišta u Kopenhagenu i Sveučilišta u Cambridgeu, glavni autor studije objavljene u srijedu u časopisu Nature.

Sljedeći najstariji poznati slučaj kuge datira iz razdoblja prije između 5300 i 5000 godina u Latviji, udaljenoj otprilike 5000 km.

- Tek razvojem metoda za proučavanje drevnog DNK otkrili smo da postoji puno dulje nego što znamo iz povijesnih zapisa. To je zoonoza, patogen koji se prvenstveno održava kod glodavaca, a ne kod ljudi, ali koji se više puta proširio na ljude s razornim posljedicama, rekao je evolucijski genetičar Sveučilišta u Oxfordu i glavni autor studije Ruairidh Macleod.

Ti učinci uključivali su dvije epidemije koje su ubile veliki postotak europskog stanovništva - Justinijanovu kugu u 6. stoljeću i Crnu smrt u 14. stoljeću, kada se kuga prenosila na ljude ugrizima zaraženih buha koje su živjele na štakorima.

Dugo se pretpostavljalo da su se značajne epidemije kuge dogodile tek nakon što je čovječanstvo započelo s poljoprivredom i uspostavilo naselja s visokom gustoćom naseljenosti. Također su postojala mišljenja da su rani sojevi mogli biti blagi. Otkriće da je kuga ubijala pretpovijesne lovce-sakupljače koji su lutali udaljenim šumovitim krajolikom u malim skupinama proturječilo je tim idejama.

Na Bajkalskom jezeru, Yersinia pestis otkrivena je u 18 od 46 pregledanih tijela, što je veća stopa nego u nekim srednjovjekovnim grobnim jamama s kugom. Macleod je rekao da je pronalazak dokaza o velikoj smrtonosnoj epidemiji kuge među tim lovcima-sakupljačima bio "potpuno iznenađenje".

'Prijelazna faza'

Znanstvenici su otkrili više genoma Yersinia pestis sačuvanih u zubima pokopanih žrtava kuge. Ovi sojevi bili su vrlo blizu izvornom pretku bakterije koja se odvojila od svog evolucijskog prethodnika možda samo dva stoljeća ranije.

- Čini se da patogen predstavlja prijelaznu fazu u evoluciji kuge - već je sposoban uzrokovati tešku bolest, ali još ne posjeduje cijeli niz prilagodbi viđenih kod kasnijih pandemijskih sojeva, rekao je Willerslev.

Drevnim sojevima nedostajao je gen potreban za učinkovit prijenos putem buha i za bolne otekline uzrokovane širenjem infekcije s mjesta uboda buha na najbliže limfne čvorove, kao što se dogodilo u kasnijim epidemijama.

Ali posjedovali su genetsku varijantu koja nije prisutna kod kasnijih sojeva kuge, a koja može uzrokovati teške upalne komplikacije na koje su djeca posebno osjetljiva. Mnogi od pokopanih bili su djeca, ponekad braća i sestre.

- Ova osjetljivost je najveća kod djece u dobi od 8 do 12 godina i očito je potpuno drugačiji obrazac smrtnosti od onoga što vidimo na drugim nalazištima lovaca-sakupljača na Bajkalskom jezeru gdje kuga nije otkrivena, rekao je Macleod.

- U kombinaciji s prisutnošću drugih gena zbog kojih su infekcije kugom teške, jasno je da su ovi pretpovijesni sojevi kuge mogli biti jednako smrtonosni, iako na drugačiji način, dodao je.

Ovi lovci-sakupljači došli su u bliski kontakt sa sviscima, a istraživači su rekli da se čini da su glodavci potaknuli epidemiju. Na drugim nalazištima, privjesci izrađeni od prednjih zuba svizaca bili su uključeni u pokope. Svizci bi također bili izvor hrane.

- Neki ljudi su možda došli u kontakt sa zaraženim sviscem, vjerojatno ga držeći u rukama ili jedući njegovo nedovoljno kuhano meso, rekao je Macleod.

Nakon što je patogen prešao sa svizaca na ljude, istraživači vjeruju da se proširio prijenosom s čovjeka na čovjeka, na primjer kašljanjem.

- Infekcije kugom su raširene među pojedincima, a mnogi blisko povezani pojedinci očito su umrli od kuge u isto vrijeme, kazao je Macleod.

- Ta je epidemija u to vrijeme uništila zajednice lovaca-sakupljača, dodao je.