Japanka koja je preživjela Hirošimu: Ne osjećam mržnju prema Amerikancima

Za jasniji pogled na status žena u Japanu relevantno je mišljenje vodeće, a svjetski priznate aktivistice za ljudska prava Chizuko Ueno.

U četvrtoj epizodi dokumentarne serije "What's up Japan" govorimo više o Japankama nego Japancima - odnosno, o položaju japanskih žena, a upravo je Chizuko o tome razgovarala s autorom serije, Goranom Milićem.

O položaju japanskih žena

- Muškarci kažu da ih mrzim i da sam neprijateljica Japanaca u Japanu, rekla je.

- Prema stopi obiteljskog nasilja, Japanci su jednako nasilni kao muškarci naprednih društava Zapada, otkriva.

Što se tiče razlike u plaćama među spolovima, otkriva kako žene dobivaju oko 25 posto manje.

Žene imanju manje plaće

- Ta razlika između spolova svake se godine smanjuje, kazala je.

Dodaje i kako su imali zadovoljavajući porast broja aktivista pokreta "Me Too".

- U Japanu postoji hrabra mlada žena koja je svoj slučaj iznijela na sudu. Zove se Ito Shiori. Postala je poznata u svijetu kad je napisala knjigu. Svoju je priču iznijela u javnost. Reakcije na to bile su dvojake. Neki su je poštovali, neki maltretirali. No otvorila je put drugim ženama, rekla je Chizuko.

Otkriva i kako je "Pokret za slobodu žena" u Japanu počeo prije pola stoljeća.

- Tada sam imala 20 godina. U tom sam pokretu aktivna od samih početaka feminizma u Japanu. Zato se nazivam pionirkom, kaže.

Što se tiče aktivizma rodnih manjinskih zajednica, otkriva kako je to nova pojava u Japanu.

Autor Milić je u nastavku razgovarao i s gospođom Satoko Saaguchi koja je svjedočila teškim trenucima kada je atomska bomba pala na Hirošimu.

Žena koja je preživjela Hirošimu: Vidjela sam odbljesak u zdjelici za jelo

- Bomba je pala oko 8:30 sati ujutro. Ja sam tada jela u kantini. Nešto je naglo zasvijetlilo, vidjela sam odbljesak u zdjelici za jelo. Zvuka se ne sjećam. Samo se dobro sjećam svjetla. Ispred ulaza u našu zgradu nalazila se škola. Ljudi su izlazili iz škole i zgrade plačući i jaučući. Neki ljudi ležali su na tlu, a drugi su im pomagali. Nekoliko nas je ubrzo krenulo pješice, hodali smo bez prestanka. Uopće ne znam kamo, prisjeća se Satoko.

Država za sve ove godine nije ju uvažavala kao žrtvu, odnosno, nisu joj pomagali, kazala je.

- U Japanu su nam nakon pada bombe često govorili da trebamo živjeti sretno, govori.

Na pitanje osjeća li mržnju prema Amerikancima, odgovara kako nikada nije osjetila ništa toliko snažno prema njima.

- Moja su prsa premala da bi takvo što stalo u njih, poručuje. 

Ako ste propustili novu epizodu serije, možete ju pogledati u videoteci multimedijske platforme HRTi.