Nobel za ekonomiju Hallu i Woodfordu za "revitalizaciju" politike stabilizacije

Američki ekonomisti Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za rad koji preko mikroekonomskih temelja revitalizira politiku stabilizacije, objavila je Kraljevska švedska akademija znanosti.

Ovogodišnji laureati Robert E. Hall sa Sveučilišta Stanford u američkoj saveznoj državi Kaliforniji i Michael Woodford sa Sveučilišta Columbia u saveznoj državi New York pomogli su nam stabilizirati faze ekspanzije i recesije u gospodarskim ciklusima, navodi se u obrazloženju nagrade.

Hall i Woodford razvili su makroekonomske modele koji su znatno poboljšali našu sposobnost provedbe učinkovite politike stabilizacije, stoji u priopćenju. Na temelju tih modela, pravodobno uvođenje mjera fiskalne i monetarne politike može ublažiti uspone i padove u gospodarstvu. dodaje se.

U gospodarstvu izmjenjuju se razdoblja pada i rasta aktivnosti, a politika stabilizacije igra važnu ulogu u ublažavanju tih oscilacija, uz snižavanje kamatnih stopa i povećanje proračunskog manjka u recesiji i podizanje kamatnih stopa u fazama snažnog rasta, ističe odbor za dodjelu Nobelove nagrade, podsjetivši na teoretsku podlogu koju je postavio ekonomist John Maynard Keynes.

Tijekom naftnih kriza 1970-ih činilo se da kejnzijanski modeli, koji određuju kada i kako treba provoditi mjere, više ne donose željene rezultate, navodi se.

Nisu smanjili nezaposlenost, a doveli su do nekontrolirane inflacije. Zapad je prošao kroz desetljeće slabog rasta, visoke nezaposlenosti i visoke inflacije i mnogi su smatrali da je politika stabilizacije donijela više štete nego koristi i da bi od nje trebalo odustati, dodaje se.

Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici su ovogodišnjeg Nobela za ekonomske znanosti jer su pokazali kako se ekonomski modeli mogu preoblikovati kako bi se politika stabilizacije revitalizirala, navodi se u priopćenju.

Umjesto da modele temelje na statističkim vezama između makroekonomskih varijabli, poput inflacije, proizvodnje i potrošnje, odlučili su ih izgraditi na mikroekonomskim temeljima", dodaju.

Pristup uključuje i razumijevanje utjecaja odluka pojedinačnih kućanstava i poduzeća na gospodarstvo.

Ključna je značajka tih modela da se kućanstva i poduzeća pri donošenju odluka o štednji ili cijenama proizvoda oslanjaju na očekivanja za budućnost. Objavom planova za ekonomsku politiku, vlade i središnje banke mogu utjecati na ta očekivanja vezana i usmjeriti gospodarstvo u pravom smjeru, navodi se u priopćenju.

Otkako su uvedeni, ti su se novi modeli pokazali iznimno korisnima u suočavanju s gospodarskim padovima koji su nas zadesili, stoji nadalje u priopćenju.