“Novac kvari ljude”: Zašto bogatiji ljudi često imaju manje empatije?

“Novac kvari ljude” rečenica je koju gotovo svi barem jednom izgovore. Prema riječima profesora Zvonimira Galića, iza toga se krije stvarna psihološka dinamika jer novac kod mnogih s vremenom stvara osjećaj samodostatnosti i udaljava ih od drugih ljudi.

Zašto neki ljudi, čim dođu do novca, postanu bahatiji, manje osjetljivi i uvjereni da pravila za njih ne vrijede? To je pitanje o kojem se često raspravlja, a profesor Zvonimir Galić smatra da odgovor nije samo stvar karaktera, nego i psihologije

- Novac nam ne služi samo za kupovanje stvari. On ljudima daje osjećaj sigurnosti, a kad ga imaš puno, počinješ imati osjećaj da ti zajednica zapravo ni ne treba, objasnio je u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu.

Upravo tu, kaže, počinje problem.

- Dobiješ osjećaj da nikome ništa ne duguješ i da možeš mimo svih drugih, rekao je.

"Što je auto skuplji, manje staju pješacima"

Kako bi objasnio što novac radi ljudima, Galić je spomenuo istraživanje psihologa Paula Piffa sa Sveučilišta Berkeley koje je proučavalo ponašanje vozača na pješačkim prijelazima.

- Gledali su kakvi auti staju pješacima, a kakvi ne. I pokazalo se da što je auto skuplji, manja je šansa da će stati, rekao je.

Dodao je kako ljudi koji imaju puno novca lako razviju osjećaj da su važniji od drugih.

- Misliš da ti se žuri, da je tvoj posao važniji, da su tvoje obaveze prioritet. Ta samodostatnost čovjeka lako povuče, objasnio je.

Ljudi s puno novca su manje osjetljivi na druge

U razgovoru je priznao i nešto što mnogi možda ne bi.

- Ja vam ne mogu garantirati da ne bih bio takav da imam puno novca, rekao je iskreno.

Dodao je kako je vrlo malo ljudi koji uspiju ostati potpuno imuni na osjećaj moći koji novac donosi.

- Ljudi s puno novca su, nažalost, u prosjeku manje osjetljivi. Ne svi, naravno, postoje filantropi i ljudi koji rade dobre stvari, ali novac vrlo lako pokvari čovjeka, rekao je.

Zaboravimo koliko toga nije samo naša zasluga

Galić smatra da ljudi često zaborave koliko su okolnosti, sreća i društvo oko njih utjecali na njihov uspjeh.

- Kad čovjek počne vjerovati da je za sve zaslužan isključivo sam, onda počne misliti i da mu pripada više od drugih, objasnio je.

Iako smatra da ljudi koji riskiraju i pokreću stvari trebaju biti bolje nagrađeni, upozorava da su današnje razlike postale prevelike.

- Plaće radnika globalno su rasle 0,5 posto, a plaće direktora 11 posto. To su ogromne razlike, rekao je.