Online videoigre: lakša meta za predatore

Četvrta epizoda dokumentarnog serijala "Dobra ekonomija" govori o izazovima digitalnog svijeta u kojem digitalne tehnologije poput interneta i videoigara oblikuju našu svakodnevicu: pomažu nam, ali nose i ozbiljne rizike.

Djeca su u online svijetu posebno izložena prijetnjama, od vršnjačkog nasilja do razvoja ovisničkih obrazaca ponašanja. Nije slučajno da je Svjetska zdravstvena organizacija patološko igranje videoigara uvrstila među poremećaje ovisnosti.

Online predatori 

Socijalna radnica Tea Čičić iz Centra za sigurniji internet upozorila je da online videoigre predatorima znatno olakšavaju pristup djeci.

- Oni se obično predstavljaju da su netko drugi, ne predstavljaju se kao odrasle osobe, već se predstavljaju kao njihovi vršnjaci. Žele ih prevariti da im pošalju svoju lozinku i adresu da bi im onda mogli ostale profile hakirati. Online predatori će se jako lijepo ponašati. Jako će se praviti da vas razumiju da ste divni, krasni i najbolji na svijetu jer je to njihov način da steknu vaše povjerenje, rekla je. 

Sextortion

Nakon što se razvije taj odnos povjerenja, online predator u principu manipulira dijete, da mu pošalje neke svoje intimne fotografije ili videozapise i nakon toga dolazimo do sextortiona. 

- Predator ucjenjuje dijete: ako mi ne pošalješ novac, ili još više tog sadržaja još eksplicitnijeg, ili ako se ne nađeš sa mnom uživo, ja ću te tvoje fotografije i videozapise proslijediti tvojim prijateljima u školi, tvojim roditeljima ili obitelji. Tako ide taj neki tijek sextortiona, pojasnila je Tea.

Prva reakcija odraslih osoba

Naglasila je da je problematična prva reakcija odraslih osoba u okolini djeteta kojem se dogodio slučaj sextortiona da krenu s okrivljavanjem i sa zabranama.

- Tu krenu pitanja - zašto si slao slike nekome i kako si to mogao napraviti? To je neka možda prirodna reakcija koju kao odrasle osobe imamo, ali je jako štetna za to dijete. Djeca jednostavno nemaju povjerenja u odrasle osobe, da kada se oni njima obrate za podršku, da će zaista tu podršku i pomoć dobiti. Oni su u strahu jer misle da ako kažu da su radili nešto što nisu smjeli, zabranit će im se mobitel, bit će u kazni, na kraju će ispasti krivi ili im se neće vjerovati. Jako nam je važno da kod djeteta osvijestimo taj dio da ono nije krivo za to što mu se dogodilo, rekla je.

Umirovljenica i članica fokus grupe Angelina Arbanas je naglasila da se uvijek sve svodi da treba razgovarati i educirati djecu.

Tea Čičić je rekla da nas videoigre uče da ne odustanemo.

- I uče nas da rođenjem nisi odmah znao savršeno igrati igrice te da si iz prve prešao svaku razinu koji si ikad odigrao, već si se za to trebao potruditi. Krenuo si igrati neku videoigru i onda si se puno trudio i uspio si nešto završiti i pobijediti i to je u principu neki stav koji je super prenositi onda na stvarni život. Dakle, nisam ja glup jer sam pao ispit i nisam nesposoban, iako možda čujem te riječi od nekih o sebi, već stvar je o tome koliko sam se potrudio, koliko sam se dao u nešto, dodala je.

Istaknula je da je to motivacijski dio videoigara koji nas može puno toga naučiti, može nas osnažiti i ohrabriti da bolje i jače koračamo drugim dijelovima našeg života. 

Virtualni život

Nastavnik i član fokus grupe Boris Bogdan je naglasio kako je u nekim stvarima skeptičan kad su u pitanju videoigre. 

- Vidimo da je dijete u igrici uspješno i onda bježi u igricu i živi virtualni život. Mislim da nije to baš tako idealno, dodao je. 

Komunikacija, matematičko razmišljanje i strategija

Studentica i članica fokus grupe Antonija Šitum Jakovčević je rekla da nisu sve videoigre loše. 

- Danas se videoigre mogu u virtualnom okruženju igrati, gdje potičeš na neki način komunikaciju, matematičko razmišljanje i strategiju. Problem je kad netko visi 12 sati igrajući tu videoigru sam bez ikakve komunikacije s vanjskim svijetom. I kad mozak cijelo vrijeme samo reagira na isti podražaj. To je poanta svake ovisnosti, rekla je. 

Bankar i član fokus grupe Berislav Jozić je dodao da bilo koji oblik na koji ljudi dobivaju zadovoljstvo, a koji je toliko važan da bez njega ne možemo funkcionirati je patološki problem. 

Tea Čičić je naglasila kako još uvijek vidi ekstremno odvajanje na polove.

- Totalno sam permisivan i zapravo videoigre su mi u redu i nije me briga što se u njima događa Ili imamo ovaj drugi dio koji je možda i u strahu od nekih rizika videoigara koji jesu realni, ali kompletna zabrana ne funkcionira nikad. Dijete koje želi igrati videoigre, pronaći će način da igra videoigre. Samo što to možda neće biti u našoj kući, pod našom kontrolom i uz naše savjete i moderiranje tog cijelog iskustva, već će to možda biti kod nekog prijatelja na rođendanu i igrat će neku videoigru koja je totalno neprimjerena za njihov uzrast, rekla je.

Ako ste propustili četvrtu epizodu, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje se nalaze i epizode prve sezone serijala Dobra ekonomija.