Radna sreća: Kako poslodavci mogu stvoriti bolje radno okruženje?

Stvaranjem sretnijeg radnog okruženja poslodavci i tvrtke žele ostvariti što bolje radne rezultate. O tome su govorili Goran Ivkić, specijalist neurologije i subspecijalist epileptologije i Sonja Jovanović, poslovna konzultantica i edukatorica za HTV-ovu emisiju "Dobro jutro, Hrvatska", ususret Međunarodnom danu sreće, koji se obilježava 20. ožujka.

Jovanović je otkrila što je definicija pojma radne sreće:

- To je koncept koji poslodavac nudi zaposlenicima, jer zaposlenik nije više zadovoljan samo s plaćom za obavljen posao od 8-16, nego su zahtjevi prema poslodavcu puno veći: traže fleksibilnost, mogućnost napretka, uključenost u donošenje odluka, određenu autonomiju i fleksibilnost u obavljanju svojih zadataka..., rekla je Sonja Jovanović, poslovna konzultantica i edukatorica.

Kako kaže, ako to izostane, tada imamo nezadovoljnog zaposlenika, a istraživanja pokazuju da su poslovni rezultati znatno manji.

- Sretni zaposlenik donosi 13 % veću produktivnost, 21 % veću profitabilnost, puno je manja fluktuacija ljudi; što znači da su manji troškovi za poslodavca. Sretan zaposlenik nosi velike benefite, dodaje Jovanović.

Je li u Hrvatskoj moguća radna sreća?

Ivkić je ispričao je li radna sreća moguća u Hrvatskoj:

- Moguća je i ima je. Ja često svojim pacijentima postavljam pitanje s kojom emocijom idu na posao. Uglavnom je odgovor da su sretni što imaju posao i to je zapravo skroz druga sreća u pitanju. Ja se uvijek pitam je li mi lijepo tamo gdje idem. Ako imate taj osjećaj znači da ste na pravo mjestu. Tu nije toliko bitan niti novac, niti zarada nego emocija s kojom idete i s kojom se vraćate kući, govori dr. med. Goran Ivkić, specijalist neurologije i subspecijalist epileptologije.

Navodi kako ako na posao idete čisto iz egzistencijalni razloga - u nekom trenutku ćete se slomiti i bolest će se pojaviti. ''Ako idete s takvom emocijom, onda idete samo da održavate obitelj. To je jedan dio vage, a potrebno je imati i jedno i drugo.''

Ivkić: Naše tijelo nije dizajnirano za toliku količinu informacija

Postavlja se pitanje tko je odgovoran za postizanje radne sreće na poslu:

- To je dvosmjerna ulica, koliko je to obaveza poslodavaca i svaki zaposlenik treba preuzeti odgovornost za svoju sreću i zauzimati se da njegove ideje dođu do izražaja, da može komunicirati prema poslodavcu, na koji način može najbolje doprinijeti timu. To je jedan dijalog između poslodavca i zaposlenika, priča Jovanović.

Ivkić navodi kako nove generacije Z hoće sve odmah i dodaje da su vrlo nestrpljivi. ''Određenu vrstu strpljivosti i davanja sebe moramo dobiti u bilo kojem kolektivu. Posao radite bolje kada ste sukreatori i kada imate mogućnost odlučivanja''.

- Ako ste u poziciji da morate odrađivati nešto što je drugi zamislio, onda se definitivno ne osjećate ispunjeno i kreativno. U svakom radnom procesu je bitno da sudionik u toj priči ima mogućnost kreativnosti i da se osjeća vrijedno i da ima neki proizvod i dobiti benefit za njega - bilo novčani ili priznanje za izvrsnost koju radite, nastavlja Ivkić.

Postavlja se i pitanje je li radna sreća veća u privatnom ili javnom sektoru:

- Te podatke nemamo, no djelatnici traže biti sukreatori radnog mjesta i tu kroz platformu pokušavamo educirati stariju radnu snagu da imaju pravo i mogućnost se izraziti i dati doprinos radnom kolektivu i da se može naći zajednički jezik između Z generacije i one starije koja nosi znanje i iskustvo. Do 2030. će preko 70 % posto zaposlenika činiti Z generacija i milenijalci, naglašava Jovanović.

"Sindrom 'burnout'"

Ivkić je ispričao koliko je prisutan faktor izgaranja na radnom mjestu, tj. burnout:

- Vrlo često, zadnjih 30-ak godina došlo je do intenzivne informatizacije koje je dovelo do velikog ubrzanja u svakom smislu, količina informacija koja dolazi je postala enormna. Iz tih razloga naše tijelo nije dizajnirano za toliku količinu. Kada smo mlađi bolje to apsorbiramo. Problem je i što se sve to nosi kući i odrađuju se i prekovremeni sati i ne pita se što i kako, pojašnjava Ivkić.

Kako kaže, osjećaj da nešto moramo se dodatno pojačava kada imamo nekakve zamke kao što je kredit, koji si sami stvaramo. ''Imamo prevelike zahtjeve sami prema sebi - želimo putovati, ići na skijanje...''

- Burnout je znak da se unutar tijela nešto opasno događa. Stres kao fenomen nije samo riječi, nego i neurokemija našeg tijela koja se postupno počinje izbacivati iz našeg tijela te se počinju javljati konkretne bolesti, zaključuje Ivkić.