Transfuzija krvi može spasiti kućne ljubimce, evo kako funkcionira baza donora

Hvalevrijedna i korisna inicijativa formiranja baze kućnih ljubimaca donora krvi pomaže vlasnicima pasa u Hrvatskoj da lakše pronađu donora u slučaju da njihov ljubimac treba transfuziju krvi. Darivatelja krvi nikad dovoljno i uvijek se traže novi.

Zahvaljujući transfuziji krvi, mnogi ugroženi životi mogu biti spašeni. I kod pasa i mačaka je tako. Otrovani stariji pas labrador te udomljena mlađa kujica, bili su povod Petri Pajtak da stvori bazu ljubimaca donora. 

- I tu smo Petra Puvača iz udruge "Sedma od devet" i ja zapravo došle na ideju da bi bilo super osnovati neku bazu online, gdje bi bili dostupni svi kontakti, telefonski brojevi vlasnika pasa koji su potencijalni donori radi bržeg pronalaženja i dolaženja donora na samu lokaciju gdje je potrebna transfuzija, kaže Petra Pajtak.

No, kako zapravo funkcionira baza donora?

- Samo treba otići na stranicu www.ljubimci- donori.com, kliknuti na tab „baza" i tamo se učitaju prema lokacijama, gradovima, kvartovima - imena psa, vlasnika, brojevi telefona, kilaža, godište. I potrebno je pronaći najbližeg donora koji odgovara veličini psa, hajdemo to tako reći. Uvijek svi nekako zovu veće donore jer misle više krvi je bolje, ali kod manjih pasa je bolje da nazovu one s manjom kilažom kako bi oni s većom kilažom ostali dostupni za veće pse, objašnjava Petra Pajtak.

Jednako lako, možete svog psa upisati u bazu donora. Ipak, ne može svaki pas biti donor jer postoje određeni uvjeti koje se mora zadovoljiti.

- Ako stavimo u neke grublje standarde - recimo starosti do negdje 8 godina, težina negdje iznad 25 kila. Ali okolnosti nas ponekad prisiljavaju da ta pravila modificiramo i da im se prilagođavamo jer nije uvijek moguće imati, recimo, idealnog donora. Pas koji će biti donor mora zadovoljiti neke kriterije - mora biti posve zdrav, mora biti cijepljen, mora biti testiran na neke virusne bolesti, neke možda i genetske bolesti, kaže dr. Vladimir Pezo, veterinar.

Upravo takvi uvjeti jamčit će da pas primatelj krvi neće, osim svog osnovnog problema, dobiti i još jedan zahvaljujući neprovjerenoj transfuziji. 

- Prije svega bih rekao da za davatelje krvi nema nikakve opasnosti i nikakve štete. Dakle, oni ne trpe nikakve posljedice zbog toga što su davali nešto krvi za potrebe drugog ljubimca, govori Pezo. 

- Definitivno baza funkcionira, samo je problem što u nekakvim sezonama krpelja i povećane povećane potražnje za donorima, zna se desiti da zbog učestalosti davanja, da većina donora koji su u bazi na nekoj lokaciji već su dali krv. Zato baš trebamo, zapravo, da se upiše dodatnih donora kako bi uvijek bilo svima dostupno, poručuje Pajtak.

Jedan od darivatelja krvi je i Petrin pas Zolo koji je zavrijedio donorsku mirovinu, a spasio je više od 20 pasa.

- Postoji jako velik broj vlasnika pasa koji možda i jesu odlični za donora, ali ne žele upisati svoje pse jer misle - ja ne želim maltretirati svog psa, ne želim ga izlagati tom stresu. Ima jako puno pasa koji nisu mirni kod veterinara i koji nisu adekvatni samim time, iako zdravstvenim stanjem jesu, nisu adekvatni da budu donori. Ima ljudi koji se ne žele inkomodirati tako da sad trče negdje u bilo koje doba i vode svog psa da daje krv. Tako da imamo nekakav kontinuirani broj od 200-injak donora i svako toliko ispišemo neke zbog starosti, zbog bolesti, zbog toga što umru, a onda i upišemo nekakve nove. I tako baza, nažalost, stagnira, kaže Pajtak.

Hvalevrijedna je ova inicijativa zahvaljujući kojoj na raspolaganju imamo zdrave i dobre donore koji jedanput mjesečno mogu dati krv i tako zasigurno pomoći u liječenju, ali i spasiti život mnogim našim četveronožnim mezimcima.