AD – kada riječi opisuju sliku

Moj susret sa slijepom osobom dogodio se prvi put u srednjoj školi. Tada sam bila vrlo nesigurna u pristupu, ali bez obzira na strah od odbacivanja (moj i nerealan), pristupila sam slijepoj osobi i ponudila joj pomoć u prometu. Često sam razmišljala o tomu koliko je teško slijepim osobama jer ne vide svu ljepotu koja nas okružuje.

Prošlo je od tada više od 30 godina i moje iskustvo sa slijepim osobama potpuno se promijenilo zahvaljujući poslu kojim se posljednjih osam godina bavim.

Uz rad na prilagodbi programskih sadržaja gluhim i nagluhim osobama putem titlova, i manjim dijelom prijevodom na hrvatski znakovni jezik, u kojoj sudjelujem posljednjih osam godina, aktivno sudjelujem i u prilagodbi sadržaja slijepim i slabovidnim osobama putem audiodeskripcije. Planiram, organiziram i nadzirem cijeli postupak izrade audiodeskripcije, a prvenstveno se radi o dramskim sadržajima (filmovima i serijama).

Što se krije iza oznake AD?

AD je kratica riječi audiodeskripcija i znači opis neverbalnih scena. Koristeći audiodeskripciju kao način prilagodbe audiovizualnih sadržaja slijepim i slabovidnim osobama, sadržaji postaju potpuni doživljaji i omogućuju slijepim i slabovidnim osobama kvalitetno praćenje.

Radi se o kratkim, preciznim opisima scena koje nisu zvučne (kao što su npr. dijalozi). Opisuje se ono što je bitno za razumijevanje sadržaja koji se prati, npr. izrazi lica, geste, radnja, atmosfera, scenografija i dr. Opise čita narator (obično glumac ili glumica), njegov glas treba biti ugodan, jasan i nenametljiv, a naracija se ne smije preklapati s dijalozima.

Postupak izrade audiodeskripcije sastoji se od izrade teksta audiodeskripcije u kojem primarno sudjeluju slijepa osoba (urednik i redatelj audiodeskripcije) i dramaturg (videća osoba). Narator čita tekst AD u tonskom studiju HRT-a, a majstor tona snima ton i brine se da ton bude kvalitetno postavljen i finaliziran.

Razlike između slijepe i slabovidne osobe u "gledanju“ sadržaja

Audiodeskripcija treba udovoljiti i slijepim i slabovidnim osobama što zna biti vrlo izazovno jer osobe koje su od rođenja slijepe nemaju iskustvo kakvo imaju osobe koje su vidjele pa su naknadno izgubile vid ili kakvo imaju slabovidne osobe.

Osobama slijepim od rođenja kod prilagodbe programskih sadržaja važno je fokusirati se na radnju sadržaja, reakcije osoba, a osobe koje su vidjele pa naknadno izgubile vid, one "gledaju“ sadržaj i zanimaju ih detalji, kao što su boje i ostali vizualni elementi (npr. izgled osobe).

Zašto je audiodeskripcija važna?

Kao što svatko od nas na drugi način doživljava sadržaj koji prati i svatko od nas primjećuje neke detalje i ne primjećujemo svi isto, tako i slijepe osobe programski sadržaj vide svaka na svoj način.

Ono što je bitno je vjerno dočarati atmosferu programskog sadržaja, opisivati, ali ne sugerirati.

Bitno je reći ono što slijepa osoba ne može zaključiti, a bitno je za radnju. Ono što su nama oči, to su slijepima uši. Slijepi slušanjem stvaraju doživljaje i vizualiziraju svijet oko sebe.

Upoznala sam više slijepih osoba, svaka ima različitu životnu priču, ali većina me je naučila kako one mogu sve što i mi koji vidimo, osim vidjeti na način na koji mi vidimo. Zato je važno omogućiti im prilagodbu programskih sadržaja kako bi imale kvalitetan pristup informaciji i bile uključene i ravnopravne u praćenju sadržaja.

HRT već nekoliko godina u kontinuitetu, jednom tjedno, u subotu, emitira sadržaje prilagođene slijepim i slabovidnim osobama na HTV 3. Trenutno se emitira druga sezona dramske serije "Metropolitanci“ s početkom u cca 16:30. Svi sadržaji prilagođeni slijepim i slabovidnim osobama označeni su oznakom (AD).

Svi sadržaji prilagođeni slijepim i slabovidnim osobama mogu se pogledati i na HRTi platformi (u Videoteci, posljednje na izborniku na vrhu desno piše Audiodeskripcija).

Sadržaji prilagođeni za djecu i mlade mogu se pogledati na web stranici juhuhu.hrt.hr.