Aleksandar Stanković: Ovo su bili prvi simptomi depresije

Ako među ljude odlazite na silu jer se to tako mora, ako imate osjećaj da biste mogli iskočiti iz vlastite kože, a ne znate zašto ili ne možete naći mir i spokoj zbog straha od nepoznate opasnosti – lako moguće da bolujete od depresije.

Depresija je bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja poput dugotrajnog osjećaja tuge, potištenosti, beznadnosti i duševne boli. Ako ste k tome javna osoba, sve je još kompliciranije.

HTV-ov voditelj Aleksandar Stanković iskreno je progovorio o svojoj dugogodišnjoj borbi s depresijom, otvorivši temu koja je i dalje tabu za mnoge. Kako je sve počelo, ispričao je u podcastu PSIHOLGiJA na Radio Sljemenu. Priznao je da mu je trebalo vremena da u potpunosti shvati što se s njim događa, ali kad su simptomi postali neizdrživi, odmah je potražio stručnu pomoć.

- Ja sam imao tu sreću da sam nešto znao o depresiji prije. Naime, ako se to može tako reći, mene su rekreativno zanimale teme mentalnih bolesti i uvijek sam govorio da bih, da sam kojim slučajem studirao medicinu, vjerojatno pokušao specijalizirati psihijatriju, započeo je.

"Pogodila me depresija naglo, poput oluje"

Sve je počelo 2010. godine, kada ga je depresija pogodila naglo, poput oluje.

- U roku od četiri dana kvaliteta života mi se toliko srozala da sam znao da bez stručne pomoći psihijatra ne mogu dalje. To nije bio neurolog ili kardiolog, kao što mnogi misle kad ne znaju što im je, rekao je. 

Intenzivni simptomi koje je doživljavao nisu mu ostavili prostora za odgađanje.

- Došao sam do faze potpune nesanice, cijelu noć nisam mogao zaspati ni sekunde. Zatim mi se počeo pojavljivati tremor, tresle su mi se ruke i noge, potpuno sam izgubio koncentraciju. Meni je to bio najgori simptom depresije jer nisam mogao sudjelovati u razgovoru dulje od minutu-dvije, ispričao je.

Depresija je brzo dijagnosticirana pa se počelo s liječenjem

Uz to su se pojavili i gubitak apetita te crne misli koje su dodatno otežale situaciju.

- Bio sam s obitelji na putovanju, ali sam u jednom trenutku rekao supruzi - moramo se vratiti doma, ja ovako više ne mogu živjeti. Počeo sam uzimati anksiolitike da bih barem spavao i odmah sam potražio stručnu pomoć, dodao je.

Psihijatrica je brzo dijagnosticirala depresiju, počeli su s liječenjem i malo po malo rezultati su došli.

- Mic po mic, krenula je terapija, rekao je, naglašavajući da je to bio dug proces, ali neizostavan.