Bolesti prošlosti mogu se vratiti, ako nema stalne zaštite

14.10.2025.

11:40

Autor: K.K./Dr. Beck/HRT

Ilustracija
Ilustracija
Foto: Izvor: / Shutterstock

Mnoge zarazne bolesti koje su desetkovale populacije kroz povijest i dalje su prisutne samo smo ih potisnuli cijepljenjem, higijenom i javnozdravstvenim mjerama. No stručnjaci upozoravaju: bez kontinuirane zaštite, te bolesti mogu se brzo vratiti.

Poliomijelitis: blizu iskorjenjivanja, ali nije još posve nestao


Nakon velikih boginja, koje su 1980. proglašene iskorijenjenima, najbliže smo eliminaciji došli s dječjom paralizom, odnosno poliomijelitisom.

- Od tri tipa poliomijelitisa, dva više uopće ne postoje. Ukupni broj slučajeva dugo je bio izuzetno nizak, čak jednoznamenkast i postojao je optimizam da bi upravo poliomijelitis mogao biti sljedeća bolest koja će nestati", objasnio je prof. dr. sc. Goran Tešović, specijalist pedijatrijske infektologije.

Ipak, upozorava da je priroda virusa poliomijelitisa složenija od one koja je uzrokovala velike boginje.

Čovjek je jedini domaćin virusa velikih boginja, dok kod poliomijelitisa virus može preživjeti i u neživoj prirodi. To znači da i nakon što ozdravi ili umre posljednji bolesnik, virus još neko vrijeme može opstati u okolišu. Stoga radikacija traje dulje.

Unatoč dugogodišnjim niskim brojkama, zadnjih godina broj slučajeva ponovno raste.

- To nije dramatičan porast, ali je zabrinjavajući jer u nekim zemljama svijeta procijepljenost djece protiv dječje paralize pada. A ako se bolest pojavi u kliničkom obliku, posljedice su doživotne – djeca ostaju trajno hendikepirana. Nažalost, takvih slučajeva ponovno ima više, upozorava prof. Tešović.

Tuberkuloza i cjepivo staro više od stoljeća


Tuberkuloza (TBC) nije nestala. Dapače, u nekim dijelovima svijeta i dalje je vodeći uzrok smrti među zaraznim bolestima. Cijepljenje protiv TBC-a provodi se BCG cjepivom koje je u upotrebi više od 100 godina, a poznato je i po karakterističnom ožiljku na nadlaktici.

- BCG je u biti oslabljena vrsta mikrobakterije bovis koja se aplicira u gornju stranu nadlaktice. Prvo nastane jedan mjehur, zatim prištić, krastica i na kraju ostane ožiljak. To je rezultat jakog imunološkog odgovora tijela na bakteriju. To je dobar znak, znači da je tijelo reagiralo, pojasnila je doc. dr. sc. Ljiljana Žmak, prim. dr. med., specijalistica medicinske mikrobiologije s parazitologijom.

Procijepljenost BCG cjepivom vrlo je visoka, procjenjuje se da je više od 85 % svjetske populacije cijepljeno. No ono ima svoja ograničenja.

- Nažalost, to cjepivo ne štiti od same bolesti, već samo od najtežih oblika tuberkuloze u dječjoj dobi. Zbog toga se već desetljećima aktivno radi na razvoju novog cjepiva. Trenutačno je desetak kandidata u različitim fazama kliničkih ispitivanja, a dva su već u trećoj fazi. Nadamo se boljim rezultatima u skorijoj budućnosti, dodaje dr. Žmak.

Koliko traje imunitet nakon cijepljenja?


Imunitet nakon cijepljenja ne traje uvijek jednako dugo, a razlike postoje između bolesti i vrsta cjepiva.

- Najkraći imunitet daje cjepivo protiv hripavca, što je potvrđeno i epidemijom u Hrvatskoj prije dvije godine. Za difteriju i tetanus imunitet traje nešto dulje. Kod virusnih bolesti gdje koristimo živa cjepiva, imunitet je dugotrajan ali nije nužno i doživotan, pojašnjava prof. Tešović.

Posebno ističe ospice: "Devedesetih smo živjeli u uvjerenju da cjepivo protiv ospica daje doživotnu zaštitu. Danas više nismo sigurni. Za razliku od prirodne infekcije, imunitet stečen cjepivom možda neće trajati cijeli život. Moguće je da ćemo se u budućnosti morati i protiv ospica docjepljivati".

Kod bolesti poput difterije, koja je danas rijetka, još se bilježe slučajevi i to najčešće među necijepljenom djecom.

- Cjepivo protiv difterije je toksoidno i ne pruža doživotnu zaštitu. Iako je bolest najčešća u djece, bilježi se i kod odraslih. U Španjolskoj i SAD-u, djeca koja su umrla od difterije u zadnjih 20-ak godina bila su necijepljena, podsjeća prof. Tešović.

Zaboravljene mjere higijene i njihova važnost


Osim cijepljenja, jednostavne higijenske mjere imaju velik učinak na sprječavanje širenja zaraznih bolesti što povijest jasno pokazuje.

- Hrvatska je tradicionalno jaka u prevenciji. Još 1377. godine, u Dubrovniku je uvedena karantena zbog kuge, prva poznata na svijetu. Već tada su se javnozdravstvene mjere prepoznale kao ključne, kaže dr. Žmak.

Ističe i važnost osobne higijene, koje se često sjetimo tek u kriznim vremenima.

- Primjerice, kad je u kirurgiji uvedeno pranje ruku, smrtnost nakon operacija znatno se smanjila. Danas se često zaboravi koliko su važne svakodnevne mjere: pranje ruku, prozračivanje prostora, sigurno rukovanje hranom i vodom, nedijeljenje higijenskih potrepština... Sve to može značajno smanjiti broj uobičajenih zaraznih bolesti, zaključuje dr. Žmak.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!