Dijabetes kod djece: Učestalost raste, ali život može biti kvalitetan

Dijabetes tipa 1 jedna je od najčešćih kroničnih bolesti dječje dobi, a stručnjaci upozoravaju kako broj oboljele djece posljednjih desetljeća kontinuirano raste. Iako uzrok bolesti još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, sve je jasnije da na njezin razvoj, uz genetsku predispoziciju, utječu i čimbenici iz okoline.

Riječ je o bolesti koja zahtijeva svakodnevno praćenje i disciplinu, ali zahvaljujući napretku medicine i tehnologije djeca danas mogu voditi kvalitetan i gotovo uobičajen život. Ključnu ulogu pritom imaju roditelji, njihova reakcija na dijagnozu te spremnost na učenje i prilagodbu novim okolnostima.

Učestalost raste, a dob oboljelih se spušta

- Učestalost dijabetesa tipa 1 je vrlo različita. Poznato je da je najučestalija u skandinavskim zemljama, primjerice u Finskoj se javlja u 40 djece na 100 tisuća, a kod nas je 9 do 10, dok je u Japanu jedan do dva, ističe dr. sc. Miroslav Dumić, profesor emeritus, specijalist pedijatrijske endokrinologije.

Dodaje kako se bolest najčešće javlja u pubertetu i ranoj dječjoj dobi, no trendovi se mijenjaju.

- Učestalost dijabetesa tipa 1 se povećala za nekih 30, 40 godina u svijetu pa tako i kod nas. Bitno je povećana učestalost upravo u male djece u odnosu na prije 30, 40 godina. Pravi razlog nije jasan, ali definitivno se radi o nekim faktorima iz okoline, pojasnio je.

Kako roditelji mogu pomoći djeci?

Suočavanje s dijagnozom izazov je za cijelu obitelj, no način na koji roditelji reagiraju ima važnu ulogu u prilagodbi djeteta.

- Roditelji djetetu u toj prvoj fazi mogu pomoći tako da budu smireni i da pokušaju kontrolirati svoje emocije pred djetetom. Osnovna ideja je da dijete dobije poruku: imamo novi izazov, ali zajedno ćemo se naučiti nositi s njim, objašnjava klinička psihologinja Ana Bogdanić.

Naglašava kako djeca procjenjuju ozbiljnost situacije upravo kroz ponašanje roditelja.

Pravilna kontrola šećera važna je za terapiju

Redovita samokontrola glukoze u krvi temelj je uspješnog liječenja, a pravilna tehnika mjerenja iznimno je važna.

- Bitno je da se pika sa strane prsta jer tu najmanje boli, prsti moraju biti čisti i topli. Ako su hladni, nećemo dobiti dobru kapljicu krvi, savjetuje Jasna Radanović, bacc. med. techn.

Dodaje kako je važno izbjegavati pogreške koje mogu utjecati na rezultat.

- Ako smo koristili alkohol, prst mora biti suh jer inače možemo dobiti lažno niže vrijednosti. Također, ako previše tiskamo prst, možemo dobiti lažno više vrijednosti šećera, kaže.

Preporuka je mjerenje šećera prije svakog obroka, a ponekad i nakon, osobito kada postoji nesigurnost oko doze inzulina.

Važno je voditi dnevnik samokontrole: zapisivati vrijeme mjerenja, vrijednosti šećera, doze inzulina i unos hrane kako bi se terapija mogla prilagoditi, ističe.

Život s dijabetesom danas je znatno lakši

Napredak tehnologije značajno je unaprijedio kvalitetu života djece s dijabetesom.

- S pumpom i senzorom ne osjećaš da imaš šećernu bolest. Jedino moram paziti količinu hrane i kakav je šećer bio prije. Danas nema baš ništa što ne bih smio jesti, i slatkiše smijem, samo trebam paziti koliko ću pojesti, kaže Ivan Katalenić.

Edukacija roditelja smanjuje rizike

Osim same terapije, ključna je i edukacija roditelja o svakodnevnom upravljanju bolešću.

- Roditelje učimo kako reagirati na visoke i niske vrijednosti šećera kod djece. Na taj način preveniramo mnoge komplikacije, objašnjava Bogdanić.

Posebno naglašava važnost praćenja rezultata.

- Svaka vrijednost na aparatiću je dobra vrijednost jer nam govori što trebamo napraviti, zaključuje.