Koliko će uzimanje inzulina jednom tjedno olakšati život dijabetičarima?

Dijabetes je kronična bolest kod koje su razine glukoze u krvi povišene. Umjesto svakodnevne terapije inzulinom 365 dana u godini dijabetičarima s dijabetesom tipa 2 uskoro će biti dostupan inzulin koji se uzima samo jednom tjedno. Mnogima će to znatno popraviti kvalitetu života.

izv. prof. dr. sc. Dario Rahelić, specijalist endokrinologije i dijabetologije i predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju Vuk Vrhovec.

Sljepoća kao posljedica dijabetesa

Uzroci sljepoće su brojni, ali najčešći uzrok je upravo šećerna bolest.

- Šećerna bolest vrlo dugo vremena može biti neprepoznata i tada se već počinju razvijati promjene na malim i velikim krvnim žilama. Kada se te promjene na krvnim žilama događaju, onda dugoročno može doći do slabovidnosti, odnosno do sljepoće, kazao je prof.dr. Rahelić.

Naglasio je važnost prevencije i rano otkrivanje šećerne bolesti te pravovremeno liječenje, jer bez toga ne možemo odgoditi ne samo sljepoću, nego i sve druge kronične komplikacije šećerne bolesti. Ipak, rijetko se događa da sljepoća nastane odjednom.

- Vrlo često se događa to da osoba bude slabovidna neko vrijeme, primjećuje neke promjene - mrljice u oku, mutni vid, a tada postoje danas brojni lijekovi koji mogu, osim naravno dobre regulacije šećerne bolesti, koji se mogu uštrcavati u oko i tako zaustaviti daljnju progresiju, odnosno pogoršanje gubitka vida, pojasnio je.

Dodao je da ako se osoba sa šećernom bolešću ili koja primjećuje gubitak vida javi na vrijeme, tada se može s modernim lijekovima koje Hrvatska ima, zaustaviti daljnja progresija gubitka vida ili čak poboljšati kvaliteta vida i spriječiti ono što želimo izbjeći, a to je sljepoća.

O dijabetesu i liječenju

Dijabetes se može liječiti tabletama, inzulinom ili inzulinskom pumpom.

- Za osobe s tipom 1 šećerne bolesti, u ovom trenutku nemamo drugih mogućnosti nego da je trajna isporuka inzulina. Inzulin se danas može davati puno drugačije nego što se nekad davao. Nekad su inzulinski pacijenti morali igle, odnosno šprice, kuhati, navlačiti inzulin iz samih bočica. Danas su to već gotove penkale koje imaju u sebi 300 jedinica inzulina i može se primijeniti Inzulin u području trbuha, nadlaktice ili natkoljenice, rekao je.

Kod dijabetesa tipa 2 je situacija drugačija, ali postoje danas brojni drugi lijekovi. Kad govorimo o tipu 1, čak i tu ima velikih pomaka jer ne moraju osobe sa šećernom bolešću dobivati inzulin putem inzulinskih štrcaljki, nego mogu dobiti s pomoću inzulinske pumpe.

- Danas te pumpe mogu komunicirati i sa senzorima koji pumpi daju informaciju kolike su vrijednosti glukoze u plazmi, odnosno šećera u krvi, i ako su te vrijednosti preniske, inzulinska pumpa zaustavi isporuku inzulina, kazao je.

Dodao je da je edukacija izuzetno važna neovisno o tome liječe li se pacijenti tabletama, inzulinom ili inzulinskom pumpom.

Klasifikacija dijabetesa

Šećerna bolest dijeli se na tip 1, tip 2, gestacijsku šećernu bolest koja se javlja u trudnoći kod žena koje inače nisu imale dijabetes, i one ostale tipove. Ipak, ta klasifikacija će se mijenjati i mijenja se, pojašnjava dr. Rahelić.

- U sljedećih nekoliko godina imat ćemo novu klasifikaciju šećerne bolesti. Glavna razlika je da tip 1 se javlja u dječjoj dobi ili u adolescenciji, i zahtijeva inzulinsku terapiju otpočetka liječenja. Tip 2 šećerne bolesti može dugo godina biti samo na nefarmakološkim mjerama liječenja, znači prehrana, tjelesna aktivnost, gubitak tjelesne mase i bez ikakve terapije. Najčešće ipak to nije tako, otkrio je.

- Imamo niz brojnih lijekova, uključujući bilo oralnih ili injektabilnih, koji nisu inzulin, kao što se puno pričalo o lijekovima koje se daju jedanput tjedno, pa koriste se i u mršavljenju i tako dalje, ali inzulin je za nešto kasnije. Danas više to nije tako, jer imamo danas i djecu koja imaju tip 2 šećerne bolesti zbog pretilosti, nezdravog načina života, nastavio je.

- U Hrvatskoj srećom nije situacija tako dramatična a tipom 2 u djece, ali tip 1 mogu dobiti i odrasle osobe. Znači netko i s 50, 60 godina može razviti tip 1 šećerne bolesti, to je tzv. LADA ili sporo razvijajuća šećerna bolest tipa 1, dodao je.

Život s dijabetesom

U obitelji Brlek u Varaždinu suprug i dvije kćeri imaju dijagnozu.

- Ova dijagnoza određuje time što se svi u obitelji moraju prilagoditi toj bolesti, promijeniti navike života, prehranu, uvesti tjelesnu aktivnost, više smo povezani, više se kontroliramo međusobno, mjerimo, čujemo se i s prijateljima smo se puno više kao obitelj povezali, kazala je Antonija Brlek.

Teškoće s kojima se dijabetičari susreću

- Ima još uvijek možda i diskriminacije i zbog toga što se naši bolesnici od dijabetesa ne mogu zaposliti na neka radna mjesta. Djeca kad kreću u srednju školu, jednostavno im se ponekad brani, ovisi o gradu u Hrvatskoj, da idu na neka zanimanja, da to nije za njih, ali na kraju uz pomoć ovako aktivnih udruga i naših glasova uspijeva se to riješiti, tako da ipak djeca budu ono što žele u životu i sve mogu normalno raditi, studirati i završiti školu, tako da nema prepreka, dodala je.

Dori je prije dvije godine dijagnosticiran dijabetes.

- Bila sam na fakultetu i nisam primjećivala nikakve simptome. Doktorica me pitala kasnije  možda jesam li pila više vode, više jedem. Ja nisam primijetila dok nisam u ljeto došla doma. I onda su mi svi susjedi rekli da sam jako smršavila. Ja sam u tom trenutku 10 kila izgubila i to je bilo čudno. I onda sam odlučila ići na vađenje krvi, gdje su onda otkrili da mi je ujutro na tašte bio 15 šećer, što je odmah bilo alarmantno, ispričala je Dora Brlek.

Bio je to svojevrsni šok, ali brzo se prilagodila. Ipak, dnevna rutina se promijenila.

- Budući da sam znala da i sestra i tata normalno žive s tim, da im nije nikako to otežavalo svakodnevni život, sama sebi rekla sam da moram paziti, da ne smijem jesti slatko i da ide zdravija hrana, više vode i kretanja i da se to sve može normalno regulirati. I, naravno, redovito mjerenje šećera, dodala je.

Dijabetičarima u Hrvatskoj uskoro dostupan inzulin koji se uzima jednom tjedno

Objasnio je tko će moći inzulin uzimati jednom tjedno. 

- Kad netko ima tip 1 šećerne bolesti, najčešće mora dobivati inzulin za doručak, ručak i večeru. To su brzodjelujući inzulini kojima se pokrivaju potrebe pacijenta za doručak, ručak i večeru. Osim toga, moramo jednu ili dvije doze dnevno dugodjelujućeg inzulina, najčešće je ti ipak jedna doza inzulina, koju pacijent dobije tako da spriječi izlaz glukoze iz jetre i mišića tijekom noći. I tako imamo pokriveno doručak, ručak i večeru i imamo pokrivenu noćnu potrebu za inzulinom, objasnio je Dario Rahelić, specijalist endokrinologije i dijabetologije i predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju Vuk Vrhovec.

- Kad imamo tip 2 šećerne bolesti, najčešće je dovoljna samo ta jedna večernja doza inzulina. Nisu toliko potrebni doručak, ručak i večera. Ti pacijenti obično imaju neku svoju bazalnu sekreciju inzulina i nije im potrebno jer imaju još i puno drugih lijekova za liječenje šećerne bolesti, nastavio je.

Revolucija u dijabetologiji su inzulinske pumpe, a sljedeća revolucija je tjedni inzulin, ističe dijabetolog. Tjedni inzulin neće u početku biti za osobe s tipom 1 šećerne bolesti, ali će biti registriran za osobe s tipom 2 šećerne bolesti, koji bi trebali jednom dnevno, rijetko kada dvaput dnevno, si davati tu dozu inzulina, pojašnjava.

- Oni će s jednom dozom tjedno zapravo pokriti tjedne potrebe za inzulinom uz ostale lijekove za liječenje šećerne bolesti, dodaje.

Kada će to biti dostupno u RH?

- To je u fazi registracije i očekujemo da bi to trebalo biti prisutno na tržištu Europe, a naravno i u Hrvatskoj krajem 2025. odnosno početkom 2026., otkrio je.

- Nove generacije inzulina, za razliku od starih generacija inzulina, vam u potkožnom tkivu stvaraju dugačke multiheksonalne lance koji postupno otpuštaju inzulin. Tako imaju izuzetno nizak rizik od hipoglikemije, znači da šećer padne ispod granica referentnih vrijednosti, a s druge strane se izbjegava potreba da pacijent mora svaku večer davati inzulin, dodao je.

Hoće li dijabetes u budućnosti biti izlječiva bolest?

 Dijabetes je i sada bolest koja se vrlo dobro može kontrolirati, istaknuo je.

- Kad govorimo o tipu 1 šećerne bolesti, to će vrlo vjerojatno biti pitanje matičnih stanica i liječenja matičnih stanica i tu je došlo do velikog napretka. Kad govorimo o tipu 2 šećerne bolesti, pa tu sam čak i sklon reći da smo blizu, jer već pacijenti koji imaju puno kilograma, kada bi skinuli 15% svoje tjelesne mase, većina njih ne bi trebala uzimati možda nikakvu terapiju. Da promijene način života, počnu se kretati, paze što jedu, koliko se kreću. Tako ti pacijenti bi mogli i bez terapije imati dobru kontrolu šećerne bolesti, pojasnio je  prof. dr. Dario Rahelić.