Nedostatak liječnika veliki je problem obiteljske medicine

Liječnici obiteljske medicine prvi su crta obrane našeg zdravlja. Kada osjetimo prve simptome ili imamo zdravstvene tegobe, njima se prvima obraćamo. 

Njihova uloga u zdravstva je neprocjenjiva jer pružaju osnovnu medicinsku skrb, savjetuju pacijente, provode preventivne preglede i usmjeravaju nas prema specijalistima kada je to potrebno. Nažalost, ovaj sektor suočava se s ozbiljnim izazovima, koji značajno utječu na kvalitetu zdravstvene skrbi koju pacijenti dobivaju.

Jedan od najvećih problema je nedostatak liječnika obiteljske medicine, osobito u manjim sredinama i ruralnim područjima. Ovaj manjak rezultira preopterećenjem postojećih liječnika, što smanjuje vrijeme koje mogu posvetiti svakom pacijentu.

Prim. Josipa Rodić, dr. med., specijalistica obiteljske medicine i akupunkturistica, naglašava kako se sustav javnog zdravstva u Hrvatskoj unazad 20 godina sustavno degradira i uništava. 

- Unazad 20 godina u sustav javnoga zdravstva u Hrvatskoj se sustavno degradira i uništava. Amerikanizacija kuca na sva vrata. Najgori mogući sustav zdravstvene zaštite je američki sustav – onaj tko će moći platiti bilo koju dijagnostiku i liječenje će je dobiti. Kako mi to vidimo? Vidimo na način da kad izdamo uputnicu za neku dijagnostičku pretragu i lijepo pacijentu odgovorimo da nije životno ugrožen, ali on za mjesec ili dva donese nalaz iz privatne poliklinike. I kada ga pitate zašto je uopće otišao u privatnu polikliniku, onda vam on pokaže datum koji je dobio za tu pretragu u jednoj od bolnica i tu priča završava, ispričala je Rodić.

Ovaj problem pokazuje kako preduge liste čekanja u javnom sektoru tjeraju pacijente da traže pomoć u privatnim klinikama, što dodatno opterećuje kućne budžete građana i povećava nejednakost u pristupu zdravstvenoj skrbi. Situacija je alarmantna jer ukazuje na trend prema kojem zdravstvena skrb postaje privilegija, a ne pravo.

Ambulantni uvjeti u ruralnim područjima često jako loši

Drugi veliki izazov je motivacija mladih liječnika za rad u obiteljskoj medicini, posebice u ruralnim i prigradskim sredinama. Dr. Dunja Ljubičić, specijalistica obiteljske medicine, ističe kako su ambulantni uvjeti u tim područjima često jako loši i neadekvatno opremljeni.

- Mladi ljudi koji odlaze u prigradska naselja, sela, nisu motivirani. To je zabačeno, ambulantni uvjeti su jako loši, ne ulaže se u opremu. Nemate elemenata s čim radite. U obiteljskoj medicini ne može biti samo stetoskop i ruke. I onda kada imate veći priljev prema bolnicama, onda se govori pa ovi obiteljski liječnici ništa ne rade. Lako je njima u bolnici to govoriti jer imaju svu dijagnostiku na dispoziciji, mi nemamo. 

Ono što imamo je osnova osnove i razgovor. Ali da biste vi dostigli nekakvu razinu da poznajete pacijenta, mora biti kontinuiranost. Ako toga nema, vi ćete se na svaki pregled nakon pacijenta koji vam je nepoznat i prvi put ga vidite, uplašiti i poslati ga na hitan prijem jer drugog izbora nemate, nema opreme, ispričala je Ljubičić.

Ovi problemi ne samo da otežavaju rad liječnika obiteljske medicine, već i ugrožavaju kvalitetu zdravstvene skrbi koju pacijenti dobivaju. Bez adekvatnih ulaganja u opremu i infrastrukturu, te bez podrške mladim liječnicima, sustav obiteljske medicine teško će moći zadovoljiti potrebe stanovništva.