Drugo mišljenje liječnika: pravo pacijenata koje otvara brojna pitanja

Pacijenti koji se suoče s ozbiljnom dijagnozom ili složenim terapijskim postupkom nerijetko požele čuti i mišljenje drugog liječnika. Takva praksa nije rijetkost ni u hrvatskom zdravstvenom sustavu, a stručnjaci ističu kako je riječ o pravu koje proizlazi iz potrebe za potpunom informiranošću o vlastitom zdravlju.

- Drugo mišljenje je mišljenje specijalista po koje pacijent ide zato što to želi i na to ima pravo nakon što je već postavljena dijagnoza ili preporučen neki dijagnostički ili terapijski postupak. To pravo proizlazi iz načela humanosti, dostupnosti i prava na potpunu informiranost o svome zdravlju, bolesti i mogućim ishodima, pojasnila je prof. prim. dr. sc. Lada Zibar, dr. med.

Ipak, u praksi se često postavlja pitanje kako ostvariti to pravo i tko snosi troškove pregleda. Jedna od mogućnosti je uputnica A4 koja ide na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, no nju izdaje liječnik obiteljske medicine.

- Tko će platiti taj pregled odnosno dobivanje drugog mišljenja? Postoji A4 uputnica koja ide na teret HZZO-a, ali u propisima se navodi da je to uputnica koju izdaje obiteljski liječnik. Ako obiteljski liječnik ne smatra da je drugo mišljenje potrebno, tada ne izdaje uputnicu. Pacijent ipak može potražiti drugo mišljenje u javnom ili privatnom sustavu, ali tada je pitanje tko snosi troškove, rekla je Zibar.

Dodaje kako inicijativa za drugo mišljenje ne mora uvijek dolaziti od obiteljskog liječnika.

- Ne mora ga inicirati samo obiteljski liječnik. Može i sam pacijent, ali i drugi liječnik specijalist kojemu je potrebno dodatno mišljenje kolege iz više rangiranog središta, pojasnila je.

No, osim administrativnih pitanja, liječnici upozoravaju i na važnost razumnog pristupa traženju dodatnih mišljenja. Prema riječima dr. med. Milana Mazalina, drugo mišljenje ne bi trebalo shvatiti kao provjeru stručnosti prvog liječnika.

- Drugo mišljenje liječnika nije provjera znanja prvog liječnika. Važno je da pacijent na takav pregled dođe s kompletnom dokumentacijom, a bilo bi dobro i da je prvi liječnik informiran da će se tražiti drugo mišljenje. U idealnom slučaju to bi trebalo biti koordinirano s liječnikom obiteljske medicine koji povezuje specijaliste, rekao je Mazalin.

Upozorava i na moguće posljedice pretjeranog traženja novih mišljenja, osobito kod teških dijagnoza.

- U tom kontekstu drugo mišljenje ima smisla, ali inače može doći do nepotrebnog dupliranja pretraga i gubitka vremena. Kada se radi o najtežim dijagnozama, ako krenemo s pretjeranim traženjem petog ili desetog mišljenja, možemo izgubiti dragocjeno vrijeme, naglasio je.

Postupak dobivanja drugog mišljenja može potrajati, a to je još jedan izazov s kojim se pacijenti suočavaju. Prema važećim pravilima, rokovi za realizaciju pregleda mogu biti relativno dugi.

- Vezano uz A4 uputnicu, postoji rok unutar kojeg treba dobiti termin – 180 dana. Unutar 90 dana od izdavanja uputnice može se potražiti termin, a zatim se na to nadovezuje još do 180 dana čekanja, istaknula je Zibar.

Osim administrativnih i organizacijskih pitanja, važnu ulogu u cijelom procesu ima i način na koji liječnici komuniciraju s pacijentima. Ponekad upravo nedovoljno jasna komunikacija potakne potrebu za dodatnim mišljenjem.

- Nekad ključnu ulogu ima način komunikacije i kako je neka informacija prenesena, u kojem je stanju pacijent u tom trenutku i koliko je uopće u stanju razumjeti ono što mu se govori“, rekao je Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu.

Zbog toga savjetuje da pacijenti na važne preglede ne dolaze sami.

- Savjetujemo ljudima da na takve ključne preglede uvijek povedu nekoga sa sobom jer je to za njih dugoročno puno bolje, poručio je.