Gdje prestaje zdrava tuga, a počinje patološko žalovanje?

Žalovanje je prirodan, ali i neizbježan proces koji pomaže čovjeku da se nosi s gubitkom. No gdje završava zdrava tuga, a počinje patološko žalovanje? O toj tankoj granici govore psihoterapeut Matija Vojvodić i psihijatar Porin Makarić.

Gubitak voljene osobe jedno je od najtežih iskustava kroz koje čovjek može proći. Iako bolno, žalovanje je nužan proces koji nam pomaže da prihvatimo gubitak i ponovno pronađemo ravnotežu.

- Bitno je da mi dođemo u taj proces žalovanja jer se tako lagano i liječimo – to je put ozdravljenja, naglasio je Matija Vojvodić, psihoterapeut.

Proces žalovanja ne odvija se jednako kod svih. Netko će tugovati tjedan dana, netko mjesec, a nekome će trebati i cijela godina.

- Svatko ima svoj tempo žalovanja. Ali ako ta žalost prelazi neku granicu normale, ako ne možemo funkcionirati u životu, jesti, piti, zadovoljiti osnovne potrebe ili biti s obitelji – tada govorimo o kompliciranoj tuzi, objašnjava Vojvodić.

U takvim slučajevima, dodaje, važno je potražiti stručnu pomoć.

- Preporuka je da se javimo stručnoj osobi i proradimo taj gubitak. Mi time ne gubimo osobu koju smo izgubili, nego proradimo emociju i proces i lakše dođemo do mira.

Kada žalovanje postaje patološko

O žalovanju se danas sve više govori i s medicinskog aspekta. No stručnjaci upozoravaju da nije svaka tuga znak bolesti.

- Samo žalovanje se u zadnje vrijeme dosta patologizira i psihijatrizira, što nije dobro. Treba jasno podvući crtu između normalnog procesa žalovanja i onog što prelazi u patologiju, istaknuo je dr. sc. Porin Makarić, dr. med., specijalist psihijatar i subspecijalist biologijske psihijatrije.

Makarić dodaje kako je medicina prepoznala da žalovanje, u svom patološkom obliku, može postati ozbiljan problem.

- U novim klasifikacijama bolesti, koje će tek stupiti na snagu, patološko žalovanje se prepoznaje kao zaseban entitet, objasnio je.