Poznati kuhar u misiji: Jamie Oliver traži promjene za djecu s disleksijom

Jamie Oliver jedan je od najpoznatijih disleksičara u Velikoj Britaniji. Bavi se problemima s kojima se djeca s disleksijom stalno susreću. Oliver sudjeluje u brojnim kampanjama, a ovu osobniju kampanju mogli smo pratiti u dokumentarnom filmu "Jamie Oliver i disleksija: U borbi za promjene", dostupnom i na HRTi platformi.

Disleksično je 10-15% svih razreda u Engleskoj. Postotak se penje na 25 posto ako dodamo druge neurodivergencije. Oni se ne uklapaju u obrazovni sustav. Isti sustav koji je prošao Jamie Oliver, koji se nije dovoljno promijenio. Na početku kampanje Jamie je razgovarao s nastavnicima, dobrotvornim organizacijama, roditeljima i djecom, koji žele i trebaju Vladinu intervenciju.

Jamie Oliver je naglasio kako nije baš samouvjeren kad čita.

- Oči mi slabo prate riječi. Miješam D i B, S i N. Brojevi su mi malo čudni. Bolje je ako nisam umoran. Znao sam da je loše kad su moja djeca čitala priče za laku noć bolje od mene. Mučio sam se s čitanjem u školi, prisjetio se.

Prvu knjigu je pročitao s 33 godine.

- Osjećao sam se grozno, kao da nemam što ponuditi svijetu, kao da svi shvaćaju nešto, a ti ne. U školi mi je bilo teško jer nisam kužio. Vidim da je djeci i roditeljima tako i u 2025. godini i ljutit sam zbog toga, istaknuo je.

Disleksija je posebnost u učenju koja utječe na čitanje, pisanje te obradu i pamćenje podataka. No sada znamo da disleksija nema nikakve veze s inteligencijom. Škola može utjecati na to kako ćeš ući u život. Ovaj društveni projekt pomaže djeci da ne odustanu od klasičnog obrazovanja, mnogi zbog toga što imaju disleksiju.

50% posto zatvorenika ima disleksiju

Albert je trener boksa za djecu. Njegov je zadatak pomoći djeci koja se izgube u školskom sustavu. Albert ima disleksiju i nije imao potporu. Često se osjećao kao da je glup.

- Riječi su mi bile u glavi, ali nisam ih mogao staviti na papir. Samopouzdanje mi je bilo jako nisko. Kad imaš disleksiju, šanse da će te izbaciti iz škole veće su 3,5 puta. Ako tada nemaš ništa drugo u čemu si dobar, naginješ kriminalu, to se i meni dogodilo. Izbacili su me iz škole. Počeo sam dilati. Osuđen sam na pet godina. U zatvoru je bilo jako puno djece s disleksijom. Pola zatvorskog krila nije moglo napisati pismo, a čak 50% zatvorenika ima disleksiju, naglasio je.

Taylor, 13-godišnji polaznik škole boksa, bio je izložen maltretiranju vršnjaka zbog disleksije jer su mislili da je glup. 

- Sjedio sam odostraga i trudio se, ali nikada ništa nisam postigao. Kao da sam se utapao i nisam mogao isplivati. Disleksični smo i moramo se truditi puno više od ljudi s neurotipičnim mozgom, rekao je. 

"Mislim da nemam budućnost" 

Amira, 15-godišnja polaznica škole boksa, istaknula je kako se puno mučila s čitanjem i pisanjem. U razredu se osjećala izoliranom. 

- Pokušala sam dobiti termin kod liječnika, pitala sam mamu, pokušala sam uključiti školu jer sam na listi čekanja. Mislim da neću dobiti službenu dijagnozu. Mislim da nemam budućnost. Nema optimizma, nade i radosti, rekla je.  

Jamie ističe kako bi odrasli, roditelji, učitelji i škola trebali stvoriti sigurno okružje, dati im sve, omogućiti da se osjećaju najbolje što mogu. Vjeruje da bismo spriječili da hrpa mladih završi u zatvoru samo kad bi škola bila inkluzivnija.

Roger Broadbent jedan je od vodećih ljudi u ovom području. Surađuje sa školama i službom za probaciju.

- Disleksičnog učenika u osnovnoj školi gotovo napadaju psihološki. Ne shvaćaju zašto im ne ide jer misle da su pametni kao prijatelj koji sjedi do njih u klupi. To počne narušavati njihov razvoj i nikad ne prođe. Kao da im se ureže u DNK. Disleksični ljudi nisu glupi, lijeni. Imaju mnogo talenata, naglasio je.

Jamie naglašava kako postaje jasno da disleksija i neurorazličitost snažno povećavaju izglede da će netko upadati u nevolje i završiti u zatvoru. 

- Ne mislim da im je to sudbina. Mislim da je to reakcija jer se nikad nisu osjećali da se nekamo uklapaju, dodao je. 

Jamie je shvatio da mora privući pozornost Vlade kako bi ljudi shvatili da disleksija nisu samo pomiješana slova i šačica djece koja teško čita. Radi se o tome da deseci tisuća djece moraju prosperirati u školi, ne samo preživljavati. Disleksija se 80-ih rijetko spominjala. Nije fora kad se zna da imaš posebne potrebe.   

- Uskoro počinješ osjećati da si glup, da nisi previše bistar. To sam već mislio i u osnovnoj školi. Otpisao sam samoga sebe. Zato me kuhanje spasilo. U kuhinji sam se osjećao slobodnim. Mogao sam stvarati. Kuhinja je bila moja škola. Ondje sam naučio sve što sam trebao za život. U usporedbi sa svijetom u kojem ne možeš dobiti dobru ocjenu, kuhanje me nevjerojatno osnažilo. Kuhanje mi je dalo samopouzdanje, pa nisam previše potonuo zbog disleksije. Često vidim koliko se djeca malo cijene i to me jako uzruja, rekao je Oliver.

Katkad se bijes i frustracija zbog neuspjeha u školi mogu iskazati u obliku negativnog ponašanja, koje rezultira izbacivanjem, lošim društvom i pretjeranom zastupljenošću disleksičnih ljudi u britanskim zatvorima. Nije dobar obrazovni sustav koji je dobar samo nekoj djeci.

- Želimo što prije identificirati tu djecu. Ovisno o rezultatu, to je dovoljno da dobiju potrebnu potporu. Ključna je rana intervencija. Ta djeca će stalno zaostajati, stalno će osjećati da nisu dovoljno dobra. U idealnom svijetu svaka bi škola trebala raditi takav probir. Jako je i malo osoblja koji se time bave. Zaista smo zaglavili, istaknula je Jade Beech, koordinatorica za prilagođenu nastavu.

"Učitelji rade sjajno pod sve većim pritiskom"

Jamie Oliver naglasio je kako je apsolutni prioritet što raniji probir sve školske djece. Mišljenja je kako učitelji rade sjajno pod sve većim pritiskom te da se moraju promijeniti dvije stvari:

- Vlada mora poduprijeti učitelje koji će poduprijeti našu djecu s posebnim potrebama u obrazovanju. Tako bi svi učenici mogli ravnopravno učiti, istaknuo je.  

Poseban probir u ranoj dobi

Znanstvenici na sveučilištu u Astonu ističu kako je disleksija poseban način obrade riječi, slova i zvukova u mozgu. Njihovi timovi osmislili su poseban probir u ranoj dobi. Osmišljavaju ga u suradnji s učiteljima. Taj probir neće previše opteretiti učitelje i besplatan je.

Ministrica obrazovanja: Potrebna je dugoročna reforma

Šest mjeseci je vodio s timom kampanju kako bi učitelji i neurorazličita djeca dobili veću potporu. Bio je na razgovoru s ministricom obrazovanja kako bi potaknuo promjene. Bridget Phillipson, ministrica obrazovanja, naglasila je kako su mlada Vlada i imaju priliku nešto promijeniti, da sva djeca dobiju potporu koju trebaju, da osjećaju kako im je mjesto u školi.

- Možemo bolje osposobiti i poduprijeti učitelje. Možemo učiniti nešto. No potrebna je dugoročna reforma. U sustavu za takvu djecu ulažemo više novaca. Novac nije dovoljan, moramo reformirati sustav. To je složeno i potrajat će. Roditeljima poručujem - ne želim pogriješiti. Odlučna sam da obrazovanje bude inkluzivnije, da bolje podupire djecu s raznim potrebama. Mnogo je djece na gubitku, ali i društvo je na gubitku, naglasila je.

Promjena koja je potrebna

Jamie Oliver naglašava kako je sada vrijeme za promjene, koje su obećali. Zato se trebaju podijeliti iskustva. Ako se pobrinemo za disleksičnu i neurorazličitu djecu, procvast će cijeli razred, učitelji i gospodarstvo. Sudjelujmo u promjeni koja je potrebna.

Propušteni dokumentarni film "Jamie Oliver i disleksija: U borbi za promjene" možete pogledati na našoj HRTi platformi.