Kronična bolest kože koja drastično narušava kvalitetu života

Hidradenitis suppurativa (HS) ili gnojni hidradenitis je kronično stanje kože karakterizirano upalnim područjima uobičajeno smještenim u području pazuha i prepona. 

U upalnim područjima često se pojavljuju bolne lezije, čvorići i apscesi, a najčešće se pojavljuju na mjestima bogatim žlijezdama znojnicama, kao i ispod dojki, na stražnjici te na unutarnjoj strani bedara gdje se koža međusobno dodiruje. HS nije infektivna ili zarazna bolest.

Unatoč tome što simptomi mogu biti vrlo izraženi i iscrpljujući, bolest se često kasno dijagnosticira, a oboljeli godinama ostaju bez adekvatne pomoći. Riječ je o upalnom stanju koje značajno narušava svakodnevni život.

- Tipične strukture hidradenitisa su sinusi i fistule koje se javljaju na karakterističnim mjestima, objašnjava dermatolog Joško Miše i dodaje da ne postoji specifičan test kojim se bolest može potvrditi: “Dijagnoza se postavlja klinički, a u smjernicama stoji da se HS potvrđuje kada se te strukture pojavljuju s recidivima barem dva puta unutar šest mjeseci.”

Bolest najčešće pogađa žene, čak tri puta češće nego muškarce, i to u ranim dvadesetima i tridesetima. No, Miše ističe kako postoji zanimljiv obrazac u razvoju bolesti kroz godine: “Kod žena se s vremenom intenzitet bolesti smanjuje, dok je kod muškaraca obrnuto – s godinama se stanje može i pogoršavati, što upućuje na moguću hormonsku povezanost, iako to još nije do kraja istraženo.”

Za one koji s bolešću žive, svakodnevica je često ispunjena bolovima, nelagodom i osjećajem izoliranosti.

- HS je, među svim dermatološkim bolestima, vjerojatno ona koja najviše narušava kvalitetu života. Uspoređuje se čak s kvalitetom života pacijenata koji imaju teške opekline, upozorava Miše.

Bolest utječe na radnu sposobnost, društveni život, intimne odnose, pa nije neobično da pacijenti zbog nje često izostaju s posla ili se povlače iz društva. Posebno je zabrinjavajuće što u prosjeku prođe čak sedam godina od pojave prvih simptoma do postavljanja dijagnoze.

- U tom razdoblju dolazi do brze progresije bolesti, nastaju ireverzibilne promjene i ožiljci koje je kasnije teško riješiti, kaže Miše.

U ranim fazama HS se pokušava liječiti lokalnim tretmanima, antibioticima i higijenskim mjerama, no kod težih oblika bolest često zahtijeva kiruršku intervenciju.

Plastični kirurg Damir Juranić kaže da se kirurško liječenje može podijeliti u dvije glavne skupine: “U početnim fazama radi se samo incizija i drenaža, što je više privremeno rješenje, neka vrsta prve pomoći. No to nije adekvatna terapija jer su recidivi česti. Samo otvaranje apscesa ne rješava problem.”

Zbog toga u svojoj praksi preferira drugačiji pristup: “Uvijek pokušavam ekscidirati cijelu leziju. Dakle, potpuno ukloniti bolesno tkivo, ako je to moguće. Takav pristup daje bolje i dugotrajnije rezultate.”

U određenim slučajevima koristi se i laser, radiofrekventna ablacija sinusa ili elektrokoagulacija, a u uznapredovalim stadijima potrebni su i opsežniji zahvati.

U procesu liječenja važnu ulogu imaju i drugi specijalisti, među njima i abdominalni kirurzi. Damir Karlović, koji redovito radi s pacijentima u uznapredovalim fazama HS-a, naglašava da je najvažnije strpljenje i sa strane liječnika i pacijenata.

- Liječenje traje godinama. Da bi bilo uspješno, mora se uspostaviti dobar odnos i povjerenje između pacijenta i liječnika, kaže.

Nažalost, mnogi oboljeli do liječnika dolaze već obeshrabreni, nakon godina neprepoznate bolesti i neadekvatnog tretmana.

- Uvijek im odmah na početku kažemo, ova procedura neće trajati tjednima, nego godinama. Ali uz upornost i dobru suradnju, može se doći do remisije ili čak izlječenja, ističe.