Kronični umor: Kako prepoznati sindrome?

Iako se svi povremeno osjećamo iscrpljeno, postoje situacije u kojima umor nije samo posljedica užurbanog ritma, manjka sna ili stresa. Sindrom kroničnog umora sve je češća dijagnoza, a pacijenti koji s njim žive svakodnevno se suočavaju s ozbiljnim ograničenjima i nerazumijevanjem okoline.

Što je zapravo sindrom kroničnog umora?

Sindrom kroničnog umora karakterizira dugotrajan, intenzivan umor koji ne prolazi odmorom i traje najmanje šest mjeseci.

Najčešći simptomi uključuju:

- izrazitu iscrpljenost koja se pogoršava nakon najmanjeg napora,

- tzv. "brain fog" – poteškoće s koncentracijom, pamćenjem i mentalnom jasnoćom,

- poremećaje spavanja,

- bolove u mišićima i zglobovima bez jasnog uzroka,

- oscilacije krvnog tlaka, ubrzani puls,

- preosjetljivost na zvuk, svjetlo ili druge podražaje,

- osjećaj "padanja energije" nakon minimalne aktivnosti.

Ovi simptomi često dolaze u valovima, što pacijentima dodatno otežava planiranje svakodnevnog života.

Premorenost ili kronični umor?

- Uvijek kod takozvanog zdravog umora, umor popušta, prolazi, nestaje nakon kratkog spavanja, kroz nekoliko dana dobre prehrane i rekreacije. Ovdje, ako i odspavamo i pokušavamo se odmoriti, rekreirati i vježbati, to ne popušta, ne prolazi, objašnjava dr. Jančić.

Kod sindroma kroničnog umora organizam jednostavno prestaje kompenzirati iscrpljenost.

- Dolazi do popuštanja – čovjek je sve umorniji, intelektualno je usporeniji, takozvani ‘brain fog’. Organizam odgovara na drugačiji način, ne tolerira više napor nego dolazi do smanjivanja tlaka, ubrzana rada srca i tako dolazi u začarani krug da je takvom čovjeku ili pacijentu sve lošije, dodaje. 

Kako izgleda svakodnevica oboljelih?

Za mnoge pacijente i najjednostavniji dan postaje niz izazova.

- Ti ljudi ne toleriraju zamor tijekom dana, ne mogu odraditi posao kako treba nego moraju prekidati, rasporediti ga tijekom dana, prilagoditi prehranu na manje obroke bez velikog koncentriranog šećera i onda nekako proživjeti dan, govori dr. Jančić.

No uz fizičku iscrpljenost, možda je jednako težak osjećaj nerazumijevanja iz okoline.

- Tu je sad pitanje potpore i poslodavca i obitelji koji jednostavno ili razumiju ili ne razumiju, nemaju više strpljenja prihvatiti stanje svog bližnjeg da je tako, ističe. - web2

Savjeti iz perspektive pacijentice

Svoj način nošenja s bolešću podijelila je i Sanda Špac. Njezin dan traži pomnu organizaciju i stalno praćenje vlastitih energetskih granica.

- Najbolje je nekako paziti da tijekom dana ne prijeđem tu energetsku granicu, jer ako se iscrpim, automatski je drugi dan puno teže funkcionirati. Znači, tijekom dana rasporedim te aktivnosti pa onda ne obavim sve odjednom, nego na prekide s učestalim odmorom. S tim da taj odmor ne donosi nikakvo osvježenje, ali se jednostavno dodatno ne iscrpljujem, kaže.