Macan: Mediji u utrci s društvenim mrežama mogu izgubiti vjerodostojnost

Epidemija hripavca u Hrvatskoj otvorila je mnoga pitanja. Od pada povjerenja u institucije do porasta dezinformacija. Zašto je do ovih pojava došlo, gdje je granica između osobne slobode i društvene (ne)odgovornosti te koju ulogu u svemu imaju mediji, odgovorili su novinarka Izabela Vrtar i komunikacijski stručnjak Krešimir Macan.

Gosti emisije "Kod nas doma" otkrili su kako nisu pretjerano dvojili hoće li ili ne, cijepiti svoju djecu.

- Cijepila sam djecu. Za mene nije bilo pitanja hoću li ili ne cijepiti. Moji su mene cijepili još 1980. godine. Kao majka sam htjela napraviti najbolje za svoje dijete i ne preuzeti odgovornost velikih bolesti. Nisam se smatrala, i dalje se ne smatram kompetentom da ja odlučujem za nešto tako ozbiljno, rekla je Vrtar.

- Nismo uopće razmišljali hoćemo li ili ne slušati upute pedijatra. To je jedan od najdugovječnijih eksperimenata koji ima rezultate već godinama. Nije pokazao više štete nego koristi, dapače, pokazao je puno više koristi, dodao je Macan.

Opovrgnuta studija o korelaciji ciljepljenja i autizma

Macan je ustvrdio kako je pandemija COVID-a, dodatno pojačala skepsu prema cijepljenju koja seže 20 godina u prošlost kada je objavljena studija koja je povezala cijepljenje i pojavu autizma. Iako je ista opovrgnuta, Macan smatra kako to mnogima i dalje ne predstavlja problem da je citiraju.

- Imali smo koronu, ona je pojačala sve to, a prvo je krenula ta lažna studija o povezanosti cjepiva i autizma. To je uistinu veliki teret i strah svakog roditelja, s tim da mi o autizmu ne znamo ništa, a sve ga više registriramo, rekao je.

Dodao je kako sve više ljudi smatra da su znanstvenici na usluzi farmaceutskoj industriji.

- Nesnalaženje znanosti, odnosno tumačenja zavjerenika da se farmaceutska industrija udružila da bi nas cijepila i čipirala su se nastavila na priče o autizmu. To nepovjerenje prema znanosti se onda produbilo, a sve više ljudi vjeruje da su znanstvenici na usluzi farmaceutske industrije, dakle, da možeš kupiti bilo koji rezultat da bi se opravdalo korištenje nekog lijeka, kazao je.

'Confirmation bias' - potvrdna pristranost

Vrtar je objasnila što je 'confirmation bias'. Ustvrdila je kako je to činjenica da ćemo snažnije percipirati nešto što potvrđuje naša trenutačna uvjerenja te objasnila do kakvih posljedica to dovodi.

- Kada kažeš 'bias' to se odnosi na lošu komunikaciju uz neku akutnu i problematičnu temu. Efekt je takav. U današnjim vijestima se više ne zna što je stav, a što je znanje. Vjerujem da ljudi više ne mogu raspoznati niti informaciju niti izvor i to stvara jedan šum. I ja se ponekad zapletem, rekla je.

Granica osobne slobode i društvene odgovornosti

Macan je ustvrdio kako je u za vrijeme bivše države "bila jedna istina" te da je to "jako odgovaralo" sustavu javnog zdravstva, a manje u drugim sferama.

- Ima jedna dobra stvar starog sustava. Bila je jedna istina. U nekim stvarima nije odgovarala, ali što se tiče javnog zdravstva - jako je odgovarala. Kako se totalno demokratiziralo i pravo na mišljenje - digitalne platforme su shvatile da trebaju pobjeći od odgovornosti, rekao je.

Vrtar se osvrnula na granicu između individualne slobode i društvene (ne)odgovornosti. Odbacila je socijalni darvinizam kao koncept te ustvrdila kako "smo mi kao civilizacija to nadišli".

- Mi tu isto govorimo o slobodi biranja, a često kada govorimo o premisi slobode - razmišljamo o osobnoj slobodi. Međutim, mi nismo jedinke i otoci, ne živimo van društva. Naša velika odogovornost je zaštititi one najslabije, a to su djeca i stariji. Ne vjerujem u prirodni probir - tko je jači taj će preživjeti, mi smo kao civilizacija nadišli to, kazala je.

- Odgovornost nije biti u otporu, pogotovo u cjeloživotnom otporu - otpora radi. Moramo imati povjerenje u sve koji se bave poslom održavanje jedne zajednice. Riječ je o zakonu, institucijama i znanstvenicima, dodala je.

Uloga medija

Macan je istaknuo i ulogu medija kada se radi o izvještavanju. Ustvrdio je da je loše što su mediji ušli u utrku s društvenim mrežama, upravo zato što postoji mogućnost gubitka vjerodostojnosti.

- Mediji su gledali kako preživjeti. Ostali su bez dijela prihoda. Okrenuli su se digitalnom svijetu, ali barem smo vjerovali da bi se glavni mediji trebali prestati utrkivati s društvenim mrežama. To je unaprijed izgubljena trka. Društvene mreže će uvijek biti brže i nepreciznije. Ako se mediji povedu za njima, nećemo imati oslonaci i moći reći - to je netko provjerio, zaključio je.