Mentalno zdravlje bez stigme, ali gdje je granica?

U posljednjih nekoliko godina mentalno zdravlje postalo je jedna od najčešćih tema u javnom prostoru. Nakon pandemije mnogi su počeli otvorenije govoriti o stresu, anksioznosti, traumama i osobnom razvoju. I dok stručnjaci pozdravljaju činjenicu da se o mentalnom zdravlju napokon govori bez stigme, sve češće se postavlja pitanje jesmo li u tom procesu otišli i korak predaleko, odnosno jesmo li neke sasvim prirodne emocije počeli patologizirati.

Upravo na taj problem upozorila je u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu profesorica psihologije i magistra ekonomije Barbara Udovičić, čiji su kratki videozapisi o psihološkim temama na društvenim mrežama u samo dva tjedna pregledani više od 13 milijuna puta.

Prema njezinim riječima, pozitivno je što je mentalno zdravlje danas konačno u fokusu društva.

- Nekad se o tome uopće nije govorilo. Kada se nešto godinama gura pod tepih, onda kad ‘eksplodira’ dobije ovakve razmjere. Zato mislim da je jako važno da o mentalnom zdravlju govorimo, ističe Udovičić.

Ipak, smatra da je dio problema u tome što smo neke sasvim prirodne emocije počeli promatrati kao nešto negativno ili nepoželjno.

- Složila bih se da smo jedan dio emocija na neki način ispatologizirali, osobito kada je riječ o onima koje su odjednom dobile predznak minusa. Tuga je tu možda i najviše ‘nastradala’, kaže Udovičić.

Podsjeća da su sve emocije dio normalnog ljudskog iskustva i da bez njih nema ni emocionalne ravnoteže.

- Koliko god to možda zvučalo neobično, tuga ima svoje mjesto. Ako ste gledali Pixarov crtić Inside Out (Izvrnuto obrnuto) tamo je sjajno objašnjeno koliko je ona važna, navodi Udovičić.

Upravo kroz takve primjere, dodaje, lako je objasniti da emocije funkcioniraju kao cjelina.

- Kao što crna boja bez bijele ne bi imala isto značenje, tako i emocije funkcioniraju u odnosu jedna na drugu. Važno je ponekad biti i u ‘dolini’ da bismo znali cijeniti pogled s vrha planine, objašnjava.

Problem vidi i u sve prisutnijem trendu takozvane "toksične pozitivnosti", odnosno stalnog naglašavanja da sve mora biti dobro i pozitivno.

- Tuga je samo jedna od emocija. Sve ih moramo osjetiti u cijelom spektru – i tugu i ljutnju, pa čak i dosadu, kaže Udovičić.

Posebno ističe da je upravo dosada danas gotovo nestala iz svakodnevice, osobito kod mladih.

- To je velika opasnost, pogotovo kod mladih koji danas gotovo da i nemaju priliku da im bude dosadno. Uz društvene mreže i stalnu stimulaciju, gotovo da nema trenutka praznine, upozorava.

Zato smatra da će društvo s vremenom morati pronaći ravnotežu između brige za mentalno zdravlje i prihvaćanja prirodnih emocionalnih stanja.

- Vjerojatno ćemo s vremenom to filtrirati i vratiti se na mjesto koje pripada i fizičkom i mentalnom zdravlju, a to je balans, zaključuje Udovičić.