Loš dan na poslu, svađa s kolegom ili zahtjevan šef ne znače nužno da je riječ o mobingu. Granicu ponekad nije lako prepoznati, osobito kada nema otvorenih prijetnji ili vrijeđanja.
30.09.2026.
07:05
Autor: K.K./PSIHOLOGIJA/HRT
Loš dan na poslu, svađa s kolegom ili zahtjevan šef ne znače nužno da je riječ o mobingu. Granicu ponekad nije lako prepoznati, osobito kada nema otvorenih prijetnji ili vrijeđanja.
Mobing može biti puno suptilniji – od ignoriranja i izoliranja do oduzimanja posla ili - sasvim suprotno, zatrpavanja zadacima.
Kako razlikovati stres, nasilje i mobing te što napraviti kada shvatimo da smo postali meta, objasnila je u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu psihologinja mr.sc. Andreja Kostelić-Martić.
Neke znakove zato nije lako odmah povezati s mobingom. Primjerice, zaposlenika se može početi ignorirati ili isključivati iz komunikacije.
- Na sastanku kažete: "Mogu li ja nešto reći? Imam jednu ideju", a nadređeni vas ignorira ili vam ne dopušta da govorite. Vrlo brzo shvatite da nešto nije u redu ako svi mogu pričati na sastanku, a vi ne možete, navela je Kostelić-Martić.
Slično je sa socijalnom izolacijom. Osobu se može premjestiti u udaljeni ured, izostavljati iz zajedničkih druženja ili je jednostavno prestati uključivati u ono u čemu sudjeluju svi ostali kolege.
Kostelić-Martić navodi "sindrom prepunog stola", kada zaposlenik dobiva previše zadataka, ali i njegovu potpunu suprotnost "sindrom praznog stola".
- Oduzmu vam sve radne zadatke. Dolazite na posao, svi nešto rade, a vi stojite i čekate. Nema danas zadataka, dobit ćete ih sutra, opisala je.
Uz to, tu su i zadaci koji ne odgovaraju nečijim kvalifikacijama, širenje glasina i narušavanje profesionalnog ugleda, ali i postupci kojima se ugrožava zdravlje zaposlenika.
Problem je što osoba koja je takvom ponašanju izložena dulje vrijeme često počinje gubiti sigurnost u sebe.
- Osoba koja je već načeta mobingom i koja je već poljuljana ima problem sa samopouzdanjem. Potražite što prije pomoć, savjetuje Kostelić-Martić.
Ta pomoć može doći izvan radnog mjesta, primjerice od psihologa ili pravnika, ali prvi korak može biti i razgovor unutar tvrtke s odjelom ljudskih resursa, vlasnikom ili nekim kome zaposlenik vjeruje.
- Probajte s nekim razgovarati, probajte sa starijim kolegama, ali nemojte samo ostati sami. Tražite pomoć, poručila je Kostelić-Martić.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!

Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora