Mozak: Kako nastaju misli, emocije i sjećanja

Mozak je najkompleksniji organ koji poznajemo. U njemu nastaju naše misli, emocije, odluke, sjećanja i identitet. Stres, depresija, ozljede, dobre i loše navike sve to na mozgu ostavlja trag i utječe na kvalitetu života.

Mozak svakodnevno prima golemu količinu informacija iz okoline, ali ono što doživljavamo kao stvarnost zapravo je rezultat njihove obrade i interpretacije. Upravo taj proces ključan je za razumijevanje kako nastaju naše misli, emocije i sjećanja.

- Mozak, ako ga gledamo kao procesor, prima informacije iz okoline. One dolaze kroz različite osjetne sustave – vid, sluh, njuh ili dodir – i na temelju njih stječemo iskustva, objasnio dr. Goran Ivkić, specijalist neurolog i subspecijalist epileptolog u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu.

No, mozak te informacije ne prima u obliku u kojem dolaze izvana.

- Vanjski podražaji, poput zvuka ili svjetlosti, u mozgu se pretvaraju u signale kojima on može komunicirati. Taj proces zove se transdukcija. Mozak ne komunicira sa zvukom kao takvim, nego putem električnih impulsa i bio potencijala, pojasnio je.

Upravo u tom složenom sustavu nastaje ono što nazivamo percepcijom.

- Sve informacije koje dolaze, bilo da su bolne, vizualne, zvučne ili mirisne moraju se interpretirati. U mozgu se događa percepcija, shvaćanje i razumijevanje onoga što se oko nas zbiva, kaže Ivkić.

Kako bi to pojednostavio, koristi usporedbu s televizijskim prijenosom.

- Oči su poput kamere, očni živac je kabel, a mozak je poput studija u kojem nastaje konačna slika. Tek tamo zapravo ‘vidimo’ ono što gledamo, objašnjava.

No, mozak ne samo da interpretira informacije, on ih i pohranjuje. Ta pohrana nije smještena na jednom mjestu, već je raspoređena kroz složenu mrežu.

- Kada govorimo o pohrani, ona nije u nekom centru, nego unutar mreže. Mozak radi integralno i informacije se pohranjuju kroz tu mrežnu povezanost, ističe Ivkić.

Zbog toga nove situacije često aktiviraju već postojeća iskustva.

- Kada dođe nova informacija ili situacija koja podsjeća na nešto što smo već doživjeli, mozak u toj mreži pronalazi ‘kod’ i ponovno ga aktivira. Ako smo se u međuvremenu dodatno informirali, on će tu interpretaciju i nadograditi, kaže.

Posebno snažne reakcije javljaju se kada su u pitanju traumatska iskustva.

- Ako je riječ o traumi, kod nekih ljudi to može pokrenuti isti val emocija i tjelesnih reakcija kao i tada. To mogu potaknuti vrlo jednostavni podražaji – primjerice miris neke prostorije ili osobe koji nas u trenutku vrati u prošlost, objašnjava.

Takvi podražaji poznati su kao “okidači”.

- To su zapravo triggeri koje mozak memorijski prepoznaje. Informacija iz okoline koja je već jednom bila doživljena ponovno se uklapa u postojeće iskustvo i vraća u našu svjesnost, često zajedno s emocijama koje su je pratile, zaključuje Ivkić.