Fadi Almahariq: Roboti neće zamijeniti kirurge već ih čine boljima

Razvoj robotike i umjetne inteligencije sve snažnije mijenja lice medicine, a posebno u neurokirurgiji gdje preciznost odlučuje o uspjehu operacije. 

Roboti danas ne služe samo kao tehnički pomagači u operacijskoj sali, nego i kao alati u rehabilitaciji i liječenju poremećaja pokreta.

O primjeni robotskih sustava u neurokirurgiji govori doc. dr. sc. Fadi Almahariq, dr. med., specijalist neurokirurgije.

- U neurokirurgiji najčešće se koristi u principu u rehabilitaciji, jer pacijent kada doživi traumu, pogotovo ako su stradale živčane strukture, onda znate da ne može pomaknuti nogu ili ruku. Taj proces rehabilitacije je dugoročan i mukotrpan za pacijenta, i naravno da su tu roboti jako bitni jer pomažu pacijentu da se rehabilitira i vrati funkcije koje je imao prije te traume ili moždanog udara. Naravno, imamo i drugu jako bitnu ulogu, a to je intraoperacijska - navigacijska i preciznost. U neurokirurgiji, kao što znate, imamo jednu patologiju i moramo je odstraniti, a ne smijemo oštetiti druge neuralne strukture. Tu je preciznost jako bitna - da dođemo najkraćim i najsigurnijim putem do tog dijela mozga koji želimo stimulirati. Tu nam robot itekako pomaže jer je precizan i nema tremora, objašnjava dr. Almahariq.

Primjena duboke mozgovne stimulacije u neurokirurgiji

Jedna od najsuvremenijih metoda koja se danas provodi uz pomoć robotike je duboka mozgovna stimulacija (DBS), poznata i kao neuromodulacija. 

Ova metoda donosi novu nadu oboljelima od Parkinsonove bolesti, distonije, esencijalnog tremora, ali i epilepsije.

- Neuromodulacija ili duboka mozgovna stimulacija može pomoći kod pacijenata koji imaju poremećaj pokreta - to su najčešće Parkinsonova bolest, distonija i esencijalni tremor. Naravno, isto tako se može koristiti kod pacijenata koji imaju epilepsiju. Nakon što smo probali s medikamentoznom terapijom i nismo dobili očekivani rezultat, neurokirurgija, odnosno funkcijska neurokirurgija, ima svoj prostor kako bi se smanjio broj napada epilepsije, ističe Almahariq.

Kako izgleda sama operacija?

Sam zahvat zahtijeva iznimnu preciznost, a roboti i navigacijski sustavi omogućuju neurokirurzima da to postignu s gotovo milimetarskom točnošću.

- Ako uzmemo u obzir da je ovo glava, napravi se mala rupica na lubanji - naravno navigacijski, uz pomoć robota i to je ulazna točka. Kroz nju se uvodi elektroda kojom pokušavamo doći do ciljne točke. Nakon što dođemo do nje, ovaj dio ekstenzije spajamo s baterijom. Kod Parkinsonove bolesti i esencijalnog tremora, odmah kad stavimo elektrodu možemo je stimulirati s vanjskim stimulatorom i vidimo intraoperacijski učinak. Nakon što smo zadovoljni s učinkom, pacijent ide na kontrolni CT da provjerimo položaj elektrode i eventualne komplikacije. Ako je sve u redu, pacijenta uspavamo i radimo drugi akt operacije - spajanje elektrode s baterijom. Baterija je mala, punjiva i traje između 25 i 30 godina. Puni se poput mobitela, samo se nasloni punjač na kožu, a pacijent može sve provjeriti svojim daljinskim upravljačem, objašnjava dr. Almahariq.

Roboti neće zamijeniti kirurge već ih čine boljima

S obzirom na sve veći utjecaj robotike u medicini, često se postavlja pitanje hoće li roboti jednog dana zamijeniti kirurge?

- Ljudi uvijek misle da će roboti možda zamijeniti kirurga. Ja to ne mislim zato jer smo, na kraju, i kirurzi i inženjeri izmislili Rona. Rona je alat ili robot koji će nam pomoći da budemo još precizniji i uspješniji. I to se apsolutno pokazalo, na to smo jako ponosni. Naravno, ljudski mozak je superiorniji i kontrolira nepredviđene situacije i zato je kombinacija neurokirurga i Rona najbolja kombinacija, zaključuje doc. dr. sc. Fadi Almahariq.