Anestezija znači gubitak osjeta, pri čemu se može podrazumijevati samo gubitak svijesti ili samo gubitak osjeta boli ili istovremeni gubitak i osjeta boli i svijesti. Anestetici su pak lijekovi koji svojim djelovanjem na živčani sustav izazivaju anesteziju. Za anestetike je važno istaknuti da imaju minimalno štetno djelovanje na ostale organe, a nakon prestanka djelovanja funkcija živčanog sustava vraća se u normalu.
Vrste anestezije
Svaki kirurški zahvat, bez obzira na svoju prirodu, zahtijeva adekvatnu anesteziju kako bi se pacijentu pružila sigurnost, udobnost i bezbolnost tijekom operacije. Postoje različite vrste anestezije:
1. Opća anestezijaOpća anestezija je postupno smanjenje funkcija središnjeg živčanog sustava, uzrokuje gubitak svijesti, neosjetljivost na bol, amneziju (gubitak sjećanja na operaciju) i mišićnu relaksaciju. Može se postići inhalacijom anestetika, intravenoznom primjenom anestetika ili rektalno.
Prednosti:● Brzo postizanje dubine anestezije
● Lagano održavanje i kontrola
● Brzo buđenje iz anestezije
Nedostaci i moguće komplikacije:● Moguća iritacija dišnih putova
● Prolazna bol u grlu
● Povraćanje i udisanje želučanog sadržaja
● Mučnina nakon anestezije
2. Opća intravenska anestezija:Ovdje anesteziju postižemo injiciranjem anestetika u venu. Brzo uspavljuje pacijenta, ali ima slabiju kontrolu nad anestezijom jer organizam mora razgraditi anestetik.
Moguće komplikacije:● Alergijske reakcije
● Prisutnost svijesti za vrijeme operacije
3. Opća rektalna anestezija:Rektalna anestezija koristi se rijetko, obično kod male djece.
4. Lokalna anestezija:Lokalna anestezija izaziva neosjetljivost na bol određenog dijela tijela, a pacijent je budan ili lagano uspavan. Može biti površinska, infiltracijska ili regionalna, ovisno o mjestu primjene anestetika.
5. Površinska anestezija:Anestetik se primjenjuje na površini tijela koja će biti operirana.
6. Infiltracijska anestezija:Anestetik se primjenjuje oko mjesta operativnog zahvata.
7. Regionalna anestezija:Anestetik se primjenjuje blizu živca ili leđne moždine kako bi se blokirao određeni dio tijela.
Što kad su pacijenti kojima je potrebna operacija rizični za anesteziju?
Kada na operativni zahvat dolazi pacijent koji je u riziku za anesteziju, tada se cijeli tim suočava s kompleksnim izazovima koje treba temeljito razmotriti i riješiti. U takvim slučajevima suradnja cijelog operacijskog tima, uključujući kirurge i anesteziologe, pacijenta i njegovu obitelj, ima ključnu ulogu u donošenju odluka o anesteziji i samom kirurškom zahvatu.
- Cijeli operacijski tim, pritom mislim i na operatera i anesteziologa, zatim pacijent i njegova obitelj trebaju sjesti zajedno i popričati o mogućim rizicima i ishodima i anestezije i operacije. To treba biti razgovor u kojem se vrlo jasno pacijentu daje do znanja što će se dogoditi ako do operacije dođe i što će se dogoditi ako do operacije ne dođe. Ono što moram isto reći je, ako su to nekakve elektivne operacije kao što je npr. jaka bol kod starijeg pacijenta koji ima jako puno komorbiditeta, a trebao bi ići na operaciju kuka. To nije operacija ili zahvat koji će mu produljiti život, nego će utjecati na kvalitetu života. Možda bi se u takvom slučaju svi zajedno dogovorili da se ta bol nekako drukčije kupira. Znači, napraviti plan. Treba angažirati više ljudi iz tima koji će tom pacijentu pomoći da se za njega nađe najbolje rješenje, objasnila je dr. med.
Sanja Ćosić, spec. anesteziologije.
Kada je vrijeme za analgetike?
Naše tijelo ima prirodni sustav za ublažavanje boli koji se naziva endogeni opioidni sustav, koji uključuje tvari poput endogenih opioida. U slučaju blage boli, ponekad je korisno dopustiti tom prirodnom sustavu da djeluje, što znači da će tijelo samo pokušati nositi se s boli s pomoću tih endogenih opioida.
Međutim, situacije kao što su operacije ili dijagnostički postupci često uzrokuju intenzivnu bol koju naš prirodni sustav ne može učinkovito ublažiti. U takvim slučajevima potrebno je zatražiti farmakološku pomoć u obliku analgetika kako bi se bol kontrolirala i pacijentima pružila udobnost i olakšanje.
Ovaj pristup temelji se na brizi za pacijente i pružanju odgovarajuće skrbi kako bi se osiguralo da tijekom boravka u bolnici budu što manje izloženi boli i nelagodnosti.
- S jedne strane mi imamo naše unutarnje opioide. Zovu se endogeni opioidi. Katkad treba kod blaže boli pustiti taj sustav da sam odradi. Mi ćemo sami kupirati bol tim endogenim opioidima. Ali situacije kao što su operacije, nekakvi dijagnostički zahvati gdje ta bol prelazi naše mogućnosti da je kupiramo, tu moramo zatražiti pomoć farmacije, objasnila je dr. Ćosić.
