Što znače prirođene mane lica za budućnost djeteta?

Susret s dijagnozom prirođene mane lica jedno je od iskustava koje roditeljima može donijeti strah, neizvjesnost i brojna pitanja. Što to znači za budućnost djeteta? Koliko će zahvata biti potrebno? Hoće li dijete moći živjeti uobičajenim životom?

Iako takve dijagnoze na prvi pogled djeluju ozbiljno, stručnjaci naglašavaju kako je važno sagledati širu sliku. U većini slučajeva riječ je o stanjima koja su danas medicinski dobro zbrinuta, a djeca uz odgovarajuću skrb mogu odrastati, razvijati se i ostvarivati svoje potencijale jednako kao i njihovi vršnjaci.

- Ja obično roditeljima kažem kad se prvi put sretnemo vi imate zdravo dijete. Mi ćemo riješiti jednu operaciju, dvije, ali vi imate zdravo dijete, ističe prof. dr. sc. Predrag Knežević, maksilofacijalni kirurg.

Dodaje kako današnje mogućnosti liječenja omogućuju djeci s rascjepima potpuno ispunjen život.

- Danas su osobe s rascjepima oskarovci, poznati glumci, sportaši. Hoće li trebati još zahvata kroz vrijeme - moguće, ali to je zdravo dijete. Uživajte u svom djetetu i držite se uputa kako dalje, poručuje roditeljima.

Podrška roditeljima i djeci važna je od samog početka

Osim medicinskog dijela, jednako je važna i emocionalna podrška kako djetetu, tako i roditeljima.

- Roditeljima je najvažnije pružiti osjećaj sigurnosti. U onom trenutku kada im kažete da će sve biti u redu, dolazi do velikog olakšanja, objašnjava Ivana Marinac, specijalistica otorinolaringologije i subspecijalistica audiologije.

Mladima koji odrastaju s određenom različitošću poručuje da ih ona ne definira.

- Ne dopustite da vas definira vaše lice. Vaša različitost nisu vaše granice, naglašava.

Takav pristup, dodaje, važan je za razvoj samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti.

Veliku ulogu u prihvaćanju imaju i okolina te način na koji se o različitostima razgovara s djecom.

- Ako dijete u parku ili vrtiću primijeti nekoga s određenom anomalijom lica, važno je da roditelji odgovore na njegova pitanja i objasne da smo svi različiti, ali jednako vrijedni, ističe Martina Fojtik Budanko, magistra logopedije.

Naglašava kako se upravo kroz takve svakodnevne situacije gradi empatija.

- Na taj način senzibiliziramo djecu i stvaramo društvo koje prihvaća ljude s različitostima, kaže.