Inovativna metoda kemijskog recikliranja plastike

Za razliku od klasičnog mehaničkog recikliranja koje uglavnom uključuje usitnjavanje i ponovno taljenje plastike, kemijska reciklaža vraća materijal na početak, omogućujući proizvodnju polimera identičnog izvornom polimeru.

 U svijetu se svake godine proizvede više od 400 milijuna tona plastike, a reciklira se samo oko 9 %. Kako učinkovito zbrinuti goleme količine plastičnog otpada, jedan je od najvećih okolišnih izazova današnjice. Odgovor bi se mogao kriti u mehanokemijskim kugličnim mlinovima i naizgled običnim čeličnim kuglicama.

- Ovdje maksimalno nastojimo smanjiti količinu upotrebe otapala. Provode se reakcije u čvrstom stanju; tako imamo smanjenu količinu otpadnih otapala, što znatno smanjuje troškove njegovog izoliranja, pročišćavanja, skladištenja i to daje mehanokemiji taj zeleni karakter, ističe dr. sc. Anamarija Briš, Institut Ruđer Bošković.

U praksi se u metalni ili keramički spremnik stavljaju čelične kuglice, usitnjeni polimer i odgovarajući reagens. Spremnik se zatim trese ili rotira velikom brzinom, a energija sudara pokreće kemijske reakcije i cijepa veze unutar polimernih lanaca. Rezultat je razgradnja plastike na njezine osnovne građevne jedinice, monomere, od kojih se može proizvesti nova plastika jednake kvalitete. Za razliku od klasičnog mehaničkog recikliranja, gdje se plastika uglavnom usitnjava i ponovno tali, ovdje se materijal kemijski vraća na početak.

- Kemijska reciklaža otpadne plastike koja nam omogućuje da otpadni materijal razgradimo ili depolimeriziramo na njegove osnovne građevne jedinice koje nazivamo monomeri. Kad jednom dobijemo te monomere, iz njih možemo ponovnim procesom polimerizacije dobiti polimer koji je po svojim svojstvima identičan takozvanom originalnom ili "virgin" polimeru koji se inače proizvodi iz sirovina koje dobivamo iz petrokemije, navodi dr. sc. Vjekoslav Štrukil, Institut Ruđer Bošković.

Takav pristup otvara mogućnost potpunijeg iskorištavanja otpadne plastike i smanjuje potrebu za novim sirovinama dobivenima iz fosilnih goriva. Upravo zato posljednjih godina raste interes znanstvenika za razvoj novih metoda kemijskog recikliranja.