Ekstremno igranje igara ostavlja posljedice na zdravlje

Industrija računalnih igara jedna je od najjačih i najrazvijenijih na svijetu, a do iduće godine dosegnut će vrijednost od 200 milijardi dolara. Procjenjuje se da je na svijetu više od 2,7 milijardi igrača. One su privlačne, no mogu li biti opasne i stvoriti ovisnost? 

Ivan Rado, poznati je jutuber, te jedan od najpopularnijih igrača računalnih igara u Hrvatskoj, a na YouTube-u ga prati prilično impresivan broj sljedbenika – skoro 300 tisuća. Sretan je, kaže, što može doprijeti do tolikog broja ljudi i donijeti im malo zabave, te kaže kako su mu videoigre u život donijele radost i uspjeh.

Drugi kraj spektra je onaj ne tako lijep – ovisnost o računalnim igrama koja se može razviti.

- Opasnost od ovisnosti svakako postoji. Ovisi u kojoj se dobi dijete ili mlada osoba krene baviti igrama i otkrivati taj svijet. Ta fascinacija može dovesti do ovisnosti, ali ne nužno. Ovisi o brojnim faktorima – dobi djeteta, ima li druge vanškolske aktivnosti osim igara, o djetetovoj socijalnoj mreži, uspjehu u školi, prisutnost roditelja u životu djeteta, objašnjava psihologinja Hana Hrpka iz Hrabrog telefona.

Kako prepoznati simptome ovisnosti o računalnim igrama?

- Roditelj će to najbolje prepoznati. To je situacija gdje dijete gubi interes za ostale aktivnosti koje su mu prije bile izvor zanimacije. Dijete više ne uči, posvećuje svo slobodno vrijeme igrama. Ili agresivna reakcija djeteta kada mu roditelj kaže da je dosta igranja, koja doista liči apstinencijskoj krizi, kaže Hrpka.

Gaming industrija je svjesna mlade publike, smatra Rado.

- Ne rade nužno igre samo za mlađi uzrast, ali svjesni su da će to doprijeti do njih. Samo je pitanje koliko s njihove strane tu ima morala i etike. Ima svega, kaže. Puno igara se, dodaje, radi s ciljem izazivanja ovisnosti kod djece i mladih.

- Pogotovo na mobitelima, jer se mobilna gaming industrija mjeri u milijardama i postaje sve jača. Rade se igre za mlade isključivo da zadrže što veću koncentraciju krajnjih korisnika na mobitelu. Svaka firma koja imalo drži do sebe, a radi igre, ima veliki broj psihologa koji isključivo gledaju iz perspektive kako zadržati igrača unutar igre što je više moguće, napominje.

Ovakvo ekstremno igranje igara svakako ostavlja posljedice na zdravlje – kako psihičko, tako i fizičko.

- Promjene u raspoloženju, loš ritam spavanja, anksioznost i depresivnost, te povećanje debljine jer nisu tjelesno aktivni, upozorava Hrpka.

Kako onda djeca i roditelji mogu pristupiti video igrama te što učiniti prije samog korištenja?

- Igre same po sebi imaju i jako puno pozitivnog. One su loše u ekstremima, kad prijeđu u neku ovisnost. Mogu mladima donijeti puno dobroga, kao što je bolja koordinacija oka i ruku, bolje razvijanje logike, bolje učenje engleskog i stvaranje prijatelja i online putem. Nije sve nužno loše – roditelj bi trebao gledati na to iz te perspektive, i svakako pristupiti djetetu u smislu da mu je to hobi u kojem želi da se dobro razvije. Zdrav i iskren odnos između roditelja i djeteta je kako bitan, kao i to da roditelj zna koliko i što dijete igra, ističe Rado.

Svakako djecu u igranju treba vremenski ograničiti, nadovezuje se Hrpka, jer ne mogu sama sebi odrediti granicu.

- Roditelji trebaju voditi računa i unaprijed se dogovoriti s djetetom koliko će vremena igrati igru, kaže.

- Gaming - definitivo da, za sve kojima je to zanimljivo, ali sa jako puno odgovornosti, zaključuje Rado.

Hrpka savjetuje kako je dobro prije igranja znati kakva se igrica kupuje, istražiti ju, provjeriti za koju su dob i kakva sadržaj imaju.

- Treba pratiti dijete, njegove reakcije i ponašanje, te paziti da dijete izlazi van, da je na zraku i da se bavi sportom. Važno je da su djeca fizički aktivna, zaključuje.