Šumiga: Život nikad nije bio objektivno bolji i subjektivno gori

Stručnjak za neuromarketing Dalibor Šumiga gostovao je u emisiji "Nedjeljom u 2", gdje je govorio o ljudskoj potrebi za kupovanjem i posjedovanjem, utjecaju dopamina na ponašanje, važnosti društvenih usporedbi, ulozi društvenih mreža u poslovanju te vlastitom profesionalnom putu.

Na početku razgovora Dalibor Šumiga osvrnuo se na pitanje zašto ljudi neprestano kupuju i gomilaju stvari, istaknuvši da je potreba za usporedbom s drugima jedna od temeljnih odrednica ljudskog ponašanja.

- Kada bismo gledali najbanalnije što čovjeku treba, to su hrana, voda, zrak i šansa za reprodukciju. Nakon toga stvari postaju komplicirane jer želimo nešto novo, društveni status, znatiželjni smo. Ali ono što nas najviše definira je potreba za usporedbom, rekao je.

Podsjetio je pritom na misao francuskog filozofa Charlesa Montesquieua.

- Kada bismo mogli biti sretni, to bi bilo vrlo lako napraviti. Problem je što želimo biti sretniji od drugih jer mislimo da su svi sretniji nego što stvarno jesu, rekao je Šumiga.

Kako bi objasnio koliko su ljudske procjene uvjetovane usporedbom s drugima, naveo je primjer nestanka struje.

- Zamislite da je noć, sami ste u stanu i nestane struje. Prvo ćete potražiti svijeću, a onda pogledati kroz prozor imaju li susjedi struju. Ako vidite da ni oni nemaju, odmah ćete osjetiti olakšanje, rekao je.

Govoreći o neuromarketingu, odbacio je tvrdnje da stručnjaci mogu manipulirati ljudima i natjerati ih da kupuju ono što ne žele.

- Ljude ne možete natjerati da kupe nešto što ne žele. U jednom razdoblju promovirala se ideja da postoji nekakav "buy button" u mozgu koji se može aktivirati, ali to jednostavno nije točno. Ne možete mene natjerati da konzumiram nešto što ne želim, rekao je.

Prema njegovim riječima, marketing može bolje razumjeti motive ljudi, ali ne može stvoriti želju koja ne postoji.

- Ne bavim se marketingom nego ljudskim ponašanjem. Proučavam koji su strahovi i motivi ljudi te kako ih adresirati, objasnio je.

Šumiga smatra da paradoks suvremenog društva leži u tome što ljudi danas objektivno žive bolje nego ikada prije, ali se subjektivno često osjećaju nezadovoljnije.

- Ako gledamo razdoblje od kraja Drugog svjetskog rata, svijet je stalno napredovao, razvijala se srednja klasa i gotovo svi pokazatelji išli su prema gore. Kada ljude pitate kako se osjećaju i koliko su zadovoljni životom, ta je crta već 50 ili 60 godina gotovo potpuno ravna, rekao je.

"Nijedan ozbiljan brend ne razmišlja o tome kako prevariti kupca"

U tom je kontekstu citirao britanskog komičara Jimmyja Carra.

- On je rekao da život nikad nije bio objektivno bolji i subjektivno gori. Mi smo stvoreni na dopaminu i uvijek tražimo više. Upravo zato ljudska vrsta ide naprijed, rekao je.

Osvrnuo se i na način na koji tvrtke pokušavaju predstaviti svoje proizvode kupcima.

- Kada prodajete kremšnitu, vi ste spremni odreći se kremšnite, a ja nekoliko eura. Obje strane traže svoj interes. Nijedan ozbiljan brend ne razmišlja o tome kako prevariti kupca, nego kako ga oduševiti, rekao je.

Tijekom emisije govorio je i o vlastitom obrazovanju te predrasudama s kojima se susretao.

- Uvijek će biti ljudi koji će vas kritizirati. Ja imam sreću da se ne bavim temama koje polariziraju društvo. Ono što radim me oduševljava i pokazalo se da većina ljudi pozitivno reagira kada to podijelim s njima, rekao je.

Istaknuo je da se često podcjenjuje važnost neformalnog obrazovanja.

- Bio sam DJ, radio vikendima i zarađivao novac, a preko tjedna sam ulagao golemo vrijeme i novac u svoje obrazovanje. Učio sam ono što sam htio učiti, rekao je.

Prisjetio se i jedne anegdote iz večernje škole.

- Dolazim polagati hrvatski jezik i profesor me pita čitam li išta osim Alana Forda. Rekao sam mu da čitam "Otok prethodnog dana" Umberta Eca. On mi je odgovorio: "Evo ti pet, možeš ići kući", ispričao je.

Iako kaže da nije veliki ljubitelj društvenih mreža niti redovito prati podcaste, upravo su mu oni donijeli najveću poslovnu vidljivost.

- Nisam ljubitelj društvenih mreža, a ironično je da su mi upravo one donijele najveće benefite, rekao je.

Objasnio je kako je zahvaljujući videozapisima na internetu dobio i ozbiljnije poslovne prilike.

- U devet mjeseci bilo je čiste zarade 100 tisuća eura, rekao je.

Popularnost na društvenim mrežama donijela mu je i prepoznatljivost među građanima.

- Prepoznaju vas posvuda. Jednom nas je na granici sa Srbijom zaustavio policajac i rekao: "Ti si onaj s TikToka", ispričao je.

Kada čovjek postaje "slavan"?

Dodao je da broj pregleda i pratitelja donosi i neočekivane situacije.

- Kad dođete do 250 tisuća pregleda, postajete blago slavni. Na 500 tisuća dobijete gratis ručak, ne morate platiti parking, ljudi se žele fotografirati s vama, a na milijun pregleda počnu stizati i bračne ponude u inbox, rekao je kroz smijeh.

Na kraju je otkrio da danas znatno ulaže u promociju vlastitog sadržaja.

- Novinari su se iznenadili kada sam im rekao da plaćam promociju. Ukupni trošak je oko šest tisuća eura mjesečno kako bi se sadržaj, uz montažu, servirao publici. Kod nišnih tema ne možete računati na organski doseg, rekao je.

Objasnio je da mu je cilj dosegnuti što veći broj poduzetnika i poslovnih ljudi kojima su njegova znanja i usluge namijenjeni.

- Moram to platiti. Ako objavim video o politici ili investicijama, TikTok ga odmah ograniči. Facebook je davno rekao: "If you want to play, you need to pay", zaključio je Šumiga.