U hrvatskoj školi u Beču mladi gotovo ne primjećuju da žive u drugoj državi

Jedina hrvatska dječja škola u Austriji, ona u Beču, djeluje više od 20 godina. Svaki dan poslijepodne djeca s oduševljenjem nakon redovitih sati u austrijskim školama dolaze na nastavu kod učiteljice Đurđice. Upravo tu hrvatsku školu, prošlo je nekoliko tisuća učenika.

Svaki dan jedan sat prije početka učiteljica Đurđica Vučković dolazi u školu pripremiti sve za nastavu. Neki put dobro dođe i pomoć.

Lara ide u Pedagošku školu u Beču, nastava joj počinje u 8 ujutro i traje do 17 sati, nakon toga dolazi u Hrvatsku dječju školu.

- Prvi put sam došla s dvije godine. Moram priznati da mi je škola pomogla oko gramatike i pravilnog pričanja hrvatskog, govori Lara.

- Mi smo ovdje jedina škola na hrvatskom jeziku, rado dolaze, imamo puno aktivnosti da što lakše svladaju hrvatski jezik. Imaju jako puno predmeta, još ih i oni izmisle tako da imamo i dodatnu i dopunsku nastavu, nadovezala se Vučković.

Evo ih, svi na vrijeme i s voljom. Dok im učiteljica zadaje današnje zadaće, pitali smo roditelje jesu li zadovoljni školom.

- Jako smo zadovoljni, posebno nam se sviđa učiteljica, rado idu u školu, rekao je Igor Rajnović.

- Doznali smo da postoji hrvatska škola pa smo mi obavijestili druge, pa smo krenuli. Pozitivno i odlično iskustvo, učiteljica tako napravi da oni ni ne shvate da uče, dodao je Mario Brkić.

I zaista. U razredu je atmosfera odlična. Svaka klupa druga aktivnost. Mi smo došli u danu kada su grupe mješovite, inače nastava se organizira prema uzrastu.

Klara nije iz Hrvatske, ali želi naučiti hrvatski jezik. Zanimljivo.

- Volim hrvatsku školu, tu idem već tri godine, a i ljetujem u Hrvatskoj, govori Klara.

Roditelji nam žele još nešto reći.

- Žalosno je što se roditelji ne trude dovoljno da bi djecu naučili materinskom jeziku kako pričati tako i pisati i truditi se da im ostane neka veza sa domovinom, dodao je Rajnović.

Učiteljica Đurđica kaže, trenutačno školu pohađa oko 150 učenika i svi koji su je završili tako dobro govore hrvatski da se ni ne primjećuje da odrastaju u drugoj državi. A to je - najveće priznanje.