U većini kultura diljem svijeta ljudi slave obljetnicu svojeg rođenja. Rođendan je posebna prigoda za okupljanje obitelji i prijatelja. Običaji su različiti, ali torta i drage osobe najčešće se ponavljaju kao dio slavlja.
Iako je u Argentini proslava rođendana gotovo neizbježna, iznenadio me podatak da se u Hrvatskoj prije dolaska komunizma na vlast češće slavio imendan od rođendana, a taj običaj još je aktualan u nekim dijelovima zemlje.
Proslava imendana
Moja Zagorka Ivana neki dan mi je rekla kako kod njih na selu još uvijek više drže do slavlja imendana nego rođendana. "Svatko zna kako se zoveš i kada ti treba čestitati. Nema potrebe nikoga pozivati, obitelj i prijatelji navratit će sami. Uvijek za imendan imaš nešto spremno za počastiti goste, ali će vjerojatno svatko donijeti nešto sa sobom. Jedino je bitno da ste svi na okupu".
Još u srednjem vijeku u katoličkim zemljama slavio se imendan. Primjerice, u nordijskim zemljama može se preskočiti proslava rođendana, ali nikako i imendana. Osim tradicionalnih razloga, jedan mi je Finac nedavno zgodno pojasnio: "Proslava rođendana podsjeća na starenje i može buditi neugodne osjećaje, dok slavljenje imendana ne nosi teret godina".
Poseban dan
Ovo s imendanima zaista mi se sviđa. Svakog dana možeš pogledati na katolički kalendar koji je svetac dana i ne propustiti čestitati voljenim osobama njihov dan. To mi je puno lakše rješenje nego pamtiti hrpu datuma rođendana i riskirati da ih zaboraviš i ispadneš kao da ti nije stalo do osobe.
Mislim da rijetko tko u Južnoj Americi zna kada mu je imendan. A čak i kad znaju, onaj "poseban" dan u godini je rođendan. Mi smo si doma uvijek čestitali imendane, ali to povezujem s hrvatskim običajima koji su moji preci ponijeli sa sobom u Argentinu.
Posebni rođendani
U Argentini je ženama najznačajniji njihov petnaesti rođendan. Tada se priredi raskošno slavlje koje više liči na svadbu bez mladenca. Ovisno o broju uzvanika unajmi se sala ili neka dvorana, slavljenica odjene dugu haljinu koja je obično bijele boje, priredi se bogat švedski stol s velikim količinama pića. Glazba i ples do ranih jutarnjih sati začine prvu nezaboravnu noć u životu petnaestogodišnjakinje.
Poznavajući moju ogromnu želju da upoznam Hrvatsku, roditelji su mi tada ponudili da izaberem između takve proslave moga 15. rođendana ili toga da me nakon srednje škole pošalju na 6 mjeseci u Hrvatsku. Za mene nije bilo dvojbe. Odabrala sam putovanje. Novac koji bi oni potrošili za jednu noć velike proslave meni je bio više nego dovoljan za šest mjeseci putovanja Hrvatskom.
Za dečke nešto slično, ali ipak skromnije, priredi se za 18. rođendan. Vidim da se u Hrvatskoj također posebno slavi 18. jer to podrazumijeva punoljetnost. Okrugle godine kao što su 20, 30, 40, a posebno 50 ili 100 (tko ih ima sreću doživjeti) u objema zemljama su okrunjene značajnijim proslavama.
Častiti ili biti počašćen?
Kad imaš rođendan u Južnoj Americi, svi se trude počastiti te i darovati, jer je to ipak “tvoj dan”. Ako živiš s obitelji, drugi brinu za pripremu proslave koja se uglavnom odvija kod tebe doma. Često ti prijatelji prirede tulum iznenađenja, a rođendanske proslave ponekad znaju biti tematske i svi uzvanici se moraju maskirati.
Ono što sam naučila tijekom života u Hrvatskoj jest da se rođendan često slavi izlaskom u neki kafić ili klub. Slavljenik je taj koji mora druge častiti. On se mora potruditi da gostima bude ugodno i da ne ostanu suha grla. Ako se slavi u unajmljenom prostoru, vlasnik uglavnom dopusti slavljeniku da donese tortu ili grickalice za uzvanike.
Iako sam dugo držala do argentinskog običaja slavljenja rođendana doma, zadnjih sam se godina prebacila na hrvatski način, jer se tako mogu sljedeći dan posvetiti oporavku od burnog slavlja, a ne čišćenju stana. Ali gdje god bila, uvijek drage osobe taj dan učine posebnim.
----------------------------------------------------------------------------------------------------Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.
*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a
