Solastalgija klimatskih rizika

Kao i kod mnogo sličnih predstavljanja vladala je euforija 7.11.2017. godine prilikom predstavljanja Nacrta Strategije prilagodbe klimatskim promjenama za Hrvatsku.

Kupljeno je računalo vrijedno 521.145 eura koje nam je izračunalo kako bi u sljedećih 52 godine za prilagodbe klimatskim promjenama trebali potrošiti 70,8 milijuna eura na godinu, ali kažu izrađivači Strategije kako bi samo 0,23 posto tog iznosa morali platiti iz našeg proračuna, a ostalo bi nam dala Europa. Ukupno bi se na prilagodbu u 10 područja trebalo investirati 3,68 milijardi eura no to je manje od godišnje štete ako to ne učinimo. Tada je rečeno kako od 82 mjere u deset područja s 42 treba započeti odmah.

Koordinatora izrade tog Nacrta Vladimira Kalinskog tražio sam za intervju za emisiju Eko zona nakon novogodišnjih praznika 2017./2018. no on me odbio jer je bio razočaran što Vlada Republike Hrvatske nije uložila niti jednu kunu u promociju Nacrta. A i zašto bi Vlada financirala veću svjesnost javnosti što bi Markov trg trebao učiniti u borbi protiv klimatskih promjena? Na kraju ne odašilje Vlada ni jednoznačne poruke oko borbe protiv klimatskih promjena. Ministar (više spaljivanja smeća nego) okoliša i (više fosilnih goriva nego obnovljivih izvora) energije na skupu vjetraša u Španjolskoj u travnju priča kako će utrostručiti snagu vjetra u Hrvatskoj do 2030., a upravo se on dva mjeseca ranije anksiolitički sastao sa stranačkim županima zbog bušenja nafte i plina u Dinaridima.

Danas je predstavljen još jedan upozoravajući dokument. Riječ je o Procjeni klimatskih rizika za Hrvatsku koju je izradila švedska banka Nordea. Njezinih 11 milijuna klijenata ne želi da ta banka bilo gdje u svijetu financira projekte koji pridonose klimatskim promjenama koje osjećaju i sami Skandinavci. Bešlićevi filmovi o odgovornom ekološkom financiranju emitiraju se u Eko zoni. Upravo Bešlić u svojem prvom filmu govori kako je hidrauličko frakturiranje, crpljenje plina uz eksplozije i upotrebu opasnih kemikalija, posve ekološki i klimatski neprihvatljivo. Je li ta tehnologija ono čime se hvali tvrtka koja je od hrvatskog Ministarstva okoliša i energetike dobilo koncesiju za bušenje ugljikovodika u Slavoniji?

Nordeina Procjena upozorava kako će klimatske promjene svojim vremenskim ekstremima poharati hrvatsku poljoprivredu, marikulturu, turizam, opskrbu energijom i vodom, povećati broj smrti povezanih s vrućinama i dignuti razinu mora 80 do 200 centimetara do kraja stoljeća. Da bi se to moglo shvatiti trebalo bi moći vidjeti dalje od jednog mandata. Da bi se s time moglo boriti trebalo bi pobijediti iracionalnu pohlepu empatijom prema budućim generacijama.

Postoji i jedna intimna, psihološka dimenzija tih promjena o kojima piše Dževdet Hadžiselimović u knjizi koju čitam ovih dana: Klima se mijenja, a mi… Riječ je o solastalgiji koja znači nelagodu ili tjeskobu prouzrokovanu u okolišu, odnosno našem prirodnom krajoliku. Pitam se koliko ta neugoda može biti pokretač potrebnih radikalnih ekonomskih promjena za zaustavljanje ili ublažavanje klimatskog kolapsa. Ili su klimatske promjene samo dio polagane transformacije/nestajanja ljudske vrste?



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a