"Bijeli klaun": Priča o različitosti, prihvaćanju i slušanju

Svevremenski klasik književnika Damira Miloša, roman za djecu i mlade "Bijeli klaun", premijerno je postavljen na daske zagrebačkog kazališta Žar ptica. U sklopu projekta "Moje kazalište je (IN)kluzivno", predstava je prilagođena djeci s teškoćama u razvoju, a nakon izvedbe održana je i tribina "Mogu s vama?".

U središtu ove priče dječak je iz cirkuske obitelji koji ne vidi boje i koji se zbog svoje različitosti i nesigurnosti osjeća nevidljivim.

- Zapravo shvaća tijekom komada da ne želi nastaviti obiteljsku tradiciju bivanja klaunom, bivanja u cirkusu i već s 10 godina nalazi svoj put, kazao je Matej Đurđević, uloga Dječaka.

Njegovo traženje boja pretvara se u put prema spoznaji i prihvaćanju sebe, a na tom ga putu, paradoksalno, najbolje vidi i razumije slijepi starac.

Uči dječaka kako postavljati pitanja o sebi, o svijetu oko sebe. Uči dječaka da je strah sasvim prirodan, da je tuga sasvim prirodna, naveo je Petar Atanasoski - uloga Starca.

Nije teško samo onome tko je neshvaćen nego i onima koji pokušavaju razumjeti - najčešće prijateljima, rodbini, a prije svega roditeljima.

- Puni su ljubavi i razumijevanja, ali unatoč tome potrude se da njihov sin krene njihovim stopama. Tako da iako je priča o cirkusu mislim da se svaka obitelj može poistovjetit s tim, pojašnjava Dunja Fajdić, uloga Majke.

- Moj odgovor je da su to različitosti svakom od nas svojstvene i da one nisu problem onim ljudima koji ih nose. Problem su okolini i problem su društvu i na neki način nadrastanje toga je nešto s čime sam ja dala naglasak ovom djelu, kazala je dramaturginja Dorotea Šušak.

Važan dio predstave je i motiv cirkusa. Svu raskoš akrobatskih točaka predstava je uspješno približila djeci s teškoćama.

- Gluhi, nagluhi, slijepi, slabovidni, djeca iz spektra autizma za svakoga od njih smo pripremili način kako bi im olakšali praćenje predstave, navela je voditeljica marketinga i odnosa s javnošću, Žar ptica - Milanka Čolović.

"Bijeli klaun" uči nas da je katkad dovoljno samo pitati i istinski slušati - jer to je jedini način da doista razumijemo druge, bez straha i osuđivanja.