Imotska torta postala kulturno dobro

Umijeće pripreme imotske torte upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Još je vrednija ta odluka zna li se da je većinu posla iznijela jedna obitelj koja kroz nekoliko naraštaja imotskih žena čuva ne samo recepte nego i identitet Imotske krajine i ljudi.

Iza jednog kuhinjskog prozora stala je sva povijest bogatog imotskog stola. Osamdesetosmogodišnja Maja Nikolić unuka je žene koja je zaslužna za današnji izgled imotske torte jer baš je ona dodala prepoznatljivu krunu - pripremajući je za dar caru Franji Josipu tijekom posjeta Imotskom.

- Ta moja none Katina potječe iz jedne bogate imotske obitelji Vučemilović. Kako je imala osmero djece stalno su se neke fešte radile i ona je to bila u mogućnosti. Imotska torta uvijek bila na pijedestalu, ispričala je Maja Nikolić (88).

Carstva i države nestajali su, ali divna svečana torta punjena bademima, zahvaljujući Katininim potomcima, danas je i zaštićena. Ono što je čini posebnom su:

- Mirisi, samo što se ti današnji mirisi doista ne mogu staviti unazad 30-40 godina. U Imotskom, svaka kuća u samom gradu, bila je nezamisliva bez gorkića bajama, i to je bio taj jedan miris među bajamima koji je davao nešto specifično, a danas toga više nema. Svaka kuća je imala limun, naranču ili mandarinu, kore su se sušile, ispričala je Gaby Škeva.

Pekući tortu koja vonja na prošek, cimet, oraščiće, klinčiće i vaniliju gospođa Gaby desetljećima se mučila kako bi je i zaštitila. Sluha nije bilo, ali tvrdoglava nastavnica tjelesnog nije priznavala poraz.

- Ona je zadržala taj status i danas, osobito na svadbama i pirevima, pa kaže se - odakle je ova došla torta, tko je poslao tu tortu i tako dalje. Iako je danas posve drugo vrijeme, prije je to bio statusni dar koji bi došao u ruke, bilo da je to krizma, bilo da je to krštenje, bilo da je to vjenčanje, naveo je imotski kroničar Velimir Braco Ćosić.

- Nije to priča samo o receptu, nekom običnom receptu neke poznate lokalne slastice. To je priča i o zajedništvu, identitetu, gostoprimstvu imotskog čovjeka, istaknula je direktorica Turističke zajednice Imota Ivana Ćapin.

Zahvaljujući toj istoj obitelji, tiskana je i prva imotska kuharica, koju je ova čudesna žena napisala gotovo nepokretna, jer već više od tri desetljeća može pomaknuti samo jednu ruku. I četvrto je izdanje razgrabljeno.