Može li slika "Majka i dijete" objasniti zašto se Josip Račić ubio?

Djelo Josipa Račića "Majka i dijete" nastalo je prije više od 100 godina, a autor je umro nekoliko mjeseci nakon nastanka te slike koja je jedno od ključnih djela našeg modernizma. Naš Kunstdetektiv u novom slučaju traži odgovore na mnoga još uvijek nerazjašnjena pitanja - gdje je nastala ta slika, koga prikazuje i ima li veze s Račićevim samoubojstvom?

Josip Račić je rano ostao bez majke, odrastao je u skromnoj obitelji u selu Horvati, koje se nalazilo na mjestu današnje zagrebačke Knežije.

Neki povjesničari umjetnosti u ulju na platnu "Majka i dijete" traže poveznice s odrastanjem, a drugi ga, pak, smještaju u kontekst svršetka Račićeva života s obzirom na to da je djelo nastalo 1908. godine - tek nekoliko mjeseci prije Račićeva samoubojstva. Bilo mu je tek 23 godine.

No, krenimo redom: Račić se za slikara školovao na slavnoj minhenskoj Akademiji gdje je postao i dio "minhenskog kruga" koji su uz njega činili Oskar Herman, Vladimir Becić i Miroslav Kraljević - također minhenski studenti.

Račićeva politička satira

Ono što je možda bila osobitost baš za Račića je to što dobar dio njegova opusa prokazuje ljude s ruba društva, a s obzirom na to da je živio opterećen financijskim teškoćama, dodatnu je zaradu potražio kroz angažman u tada vrlom popularnom humorističkom časopisu "Kopriva".

U njemu je objavljivao karikature kojima je u žanru političke satire ismijavao moćnike, lihvare, svećenstvo, vlast i visoko društvo, i istovremeno suosjećao sa seljacima i sirotinjom.

- Ono što treba reći je da su te litografije koje je on objavljivao u "Koprivama" zapravo bile naručeni radovi, tako da se on vrlo vješto uklopio u ono što je trebalo napraviti. Naravno, s obzirom na vlastito podrijetlo, bio je vrlo socijalno osjetljiv, i otuda i neki njegovi portreti ljudi s margina društva, ističe znanstveni savjetnik u Institutu za povijest umjetnosti Petar Prelog.

Što je otkrilo rendgensko snimanje?

Novi trag koji je Kunstdetektiv slijedio bile su rendgenske snimke Račićevih djela koje su pokazale što se krije ispod danas nam toliko poznatih slika.

Taj dio istrage obavio je konzervator umjetnina Mario Braun još prije četrdesetak godina - u to u povodu stote obljetnice rođenja Račića i Kraljevića. Snimke su tako pokazale da su Račićeva  platna bila češće preslikavana što se objašnjava njegovim siromašnijim statusom. Neka platna su bila preslikavana i dva do tri puta:

- Na analizi slike "Majka i dijete" zapravo je vidljivo da postoji ispod postojeće slike postojanje drugog lika, ustvrdio je Braun.

Tko je figura koja se nazire ispod slojeva boje? Je li ona možda povezana s majkom, s djetetom, ili čak s umjetnikom samim? Ili možda izbrisana jer nije imala vremena za poziranje, ili je ometala ravnotežu u slikarevoj kompoziciji? - to su pitanja na koja bi mogao odgovoriti samo Račić, no mi moramo krenuti dalje, fokusirati se na pravi predmet naše istrage.

Tko su zapravo "Majka i dijete"?

Rendgenske snimke ipak nisu razotkrile gdje je zapravo nastalo možda najpoznatije Račićevo ulje na platnu "Majka i dijete". U vrijeme nastanka tog djela umjetnik se, naime, iz Münchena preselio u Pariz.

Ipak, mnogi povjesničari umjetnosti smatraju da je, s obzirom na paletu korištenih boja, nastalo još u Münchenu, a Račićev kolega Oskar Herman u jednom je davnom intervjuu dao i svoj odgovor na tu zagonetku:

- Tada već nije bilo ni Becića, ni Kraljevića, ni Račića, naravno. Kad ga je novinarka Vjesnika pitala tko je to uopće na slici, Herman je rekao, po njegovim saznanjima, da je to gazdarica kod koje je stanovao u Münchenu i njezin sin, priča povjesničarka umjetnosti i kustosica Biserka Rauter Plančić.

Herman svjedoči kako je nastala u jednoj uskoj, skromnoj dvorišnoj sobi sa slabim osvjetljenjem u Kurfürstenstraße u Münchenu.

- Ali kako se onda taj portret našao u Hrvatskoj? Je li se gazdarici nije svidio portret? Ili ga on nije htio ostaviti znajući da je ostvario jedno remek-djelo? To je dosad još nejasno, ali mislim da nije ni važno. Važno je što imamo taj portret, da vidimo taj trenutak Račićeve slikarske zrelosti, i taj trenutak kada je on pred odlazak u Pariz već bio velemajstor slikarstva onoga vremena, ocijenila je Rauter Plančić.

Misterij Račićeva samoubojstva

Sljedeći sloj ove složene istrage kojem se posvetio Kunstdetektiv je pitanje kako je Račić vidio samoga sebe. Bio je skroman čovjek iz skromne obitelji, no bio je uvjeren u svoju slikarsku darovitost. Posljednji Račićev autoportret, nastao 1908. godine, je introspektivan – vlastiti lik promatra kao problem same slike. 

Događaji koji su uslijedi stvorili su novi kontekst. 19. lipnja 1908. oko 9 sati ujutro u skromnoj pariškoj sobi odjeknuo je hitac. Slikar je pronađen mrtav. Francuzi nisu istraživali smrt, no povjesničari umjetnosti slažu se da nema osnova za teorije urote o ubojstvu.

Povjesničar umjetnosti Zdenko Rus Račića je ocijenio hipersenzibilnim umjetnikom koji jer bio svjestan svoje snage, ali nije imao željenu recepciju u javnosti, i zbog toga je živio pritisnut financijskim problemima, što ide u prilog teoriji za samoubojstvu.

Ipak, potvrdu razloga zbog kojeg je Račić digao ruku na sebe, nikada nećemo dobiti jer umjetnik nije ostavio oproštajno pismo, ili ono nije bilo pronađeno...

- Moji pariški kolege, nažalost, nisu dovoljno dobro obavili posao, zaključio je naš Kunstdetektiv.

Dokumentarnu seriju "Kunstdetektiv", koja će u idućim nastavcima otkriti i što se skriva iza najpoznatijih hrvatskih slika poput Kraljevićeva "Bonvivanta", preko autoportreta Naste Rojc, do modela sa slike Cate Dujšin ili dječaka na platnu Oskara Hermana, emitiramo ponedjeljkom navečer na Prvom programu Hrvatske televizije.

Emitirane epizode možete pronaći na multimedijskoj usluzi HRTi.