Na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) danas je svečano otkrivena fotografija i biografija Zvonimira Bajsića (1925. - 1987.), HRT-ova istaknutog radijskog autora, redatelja, književnika i prevoditelja.
22.10.2025.
15:46
Autor: HRT Komunikacije
Na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) danas je svečano otkrivena fotografija i biografija Zvonimira Bajsića (1925. - 1987.), HRT-ova istaknutog radijskog autora, redatelja, književnika i prevoditelja.
Fotografija i biografija Zvonimira Bajsića otkrivene su u povodu 100. godišnjice rođenja ispred HRT-ova studija koji nosi njegovo ime u auli objekta B-30 na Prisavlju, u nazočnosti njegove obitelji.
Uvodni govor održala je Eliana Čandrlić Glibota, glavna urednica programa Hrvatskoga radija (HRA).
- Posebno mi je drago što današnju 100. godišnjicu njegova rođenja obilježavamo u osvit 100 godina Hrvatskog radija koju ćemo proslaviti sljedeće godine. Još jedna velika stvar s kojom bi, vjerujem, bio presretan i Zvonimir Bajsić je osvajanje Prix Europe, koji je naš Dramski program HRA donio konačno u ovu kuću, rekla je.
Podsjetila je kako se HRT prije dvadeset godina, 2005., Bajsiću odužio otvaranjem tada najmodernijeg i najsofisticiranijeg studija koji nosi njegovo ime.
- Međutim, mlade generacije koje vrlo često dolaze u ovu kuću pitaju tko je bio taj Zvonimir Bajsić? Nažalost, ja ga nisam stigla upoznati, ali oni koji su ga poznavali, opisivali su ga kao dobrog čovjeka, kao nekoga tko sluša svoje suradnike, kao dobrog šefa. On je bio prije svega jedan osebujan radijski autor, rekla je Čandrlić Glibota.
Okupljenima se potom obratila Pavlica Bajsić, kći Zvonimira Bajsića koja je zahvalila HRT-u na pomoći i organizaciji događaja obilježavanja 100. obljetnice rođenja njezina oca.
- Jako mi je drago što smo danas među vama uspjeli okupiti neke od tatinih kolega koji su s njim stvarali i prijateljevali, da smo se i mi kao obitelj ovdje okupili; tu je tatina sestra Vera, moj brat Tomica i unuci, rekla je Pavlica Bajsić.
U sklopu svečanosti obilježavanja zatim su pušteni i nekih od zvučnih zapisa iz bogatog opusa Zvonimira Bajsića, koji su podsjetili na njegovo vrijeme i stvaralaštvo kojim je dao nemjerljiv doprinos ne samo javnom servisu nego i hrvatskoj kulturi.
Tko je bio Zvonimir Bajsić? (19. 10. 1925. - 11. 8. 1987.)
Zvonimir Bajsić je svoj život posvetio pisanju i režiranju za radio, kazalište i televiziju te se zbog velikog broja domaćih i međunarodnih nagrada, kao i najvećeg broja prijevoda emisija na strane jezike, smatra našim najvećim radijskim autorom svih vremena. Osim toga, "pišući mikrofonom", oblikovao je temelje jedne sasvim nove umjetničke forme: dokumentarne radiodrame - i tako inspirirao brojne autore u zemlji i svijetu.
Rodio se u Zagrebu, u mladosti je svirao violinu i klavir, pisao poeziju, prevodio i govorio francuski, njemački i češki. Bio je izbačen s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pa je studij estetike kod profesora Jana Mukařovskog nastavio u Pragu. Nakon povratka iz Praga, grada koji je na njega ostavio golemi utjecaj, zajedno sa Zvonimirom Golobom radi u antikvarijatu, a 1950. se zapošljava na tadašnjem Radio Zagrebu kao redatelj.
Na festivalima radiodrame unutar tadašnje Jugoslavije odmah se istaknuo kao radiodramski pisac i redatelj na ovim prostorima, a uskoro i u svijetu gdje su njegovi tekstovi često prevođeni, a on pozivan kao gostujući redatelj.
- Svijet Bajsićevih radiodrama je gorko-sladak, istodobno duhovit i sjetan, melankoličan s očitim primjesama apsurda, koji podjednako posuđuje od Hrabala, kao i od Becketta. I na kraju je tu, uvjeren sam, ključno: vjera u neizgovoreno, u moć upisanog u tišine između replika. Zapisao je to Dubravko Mihanović u sabranim djelima Zvonimira Bajsića objavljenima 2017. godine pod nazivom "Tišina".
Kada su zbog tehničkog napretka 1960-ih kvalitetno snimljene dokumentarne terenske stereosnimke postale dostupnije, ta mogućnost Zvonimiru Bajsiću donosi jedan sasvim novi svijet u uši, a u ruke nove mogućnosti dramaturgije zvuka.
S premijerom "Zbogom" iz 1968. godine rođen je novi, ali ujedno i jedini autentični radijski žanr odnosno: dokumentarna radiodrama.
Ovakav dokumentaristički pristup radiodrami zahtijevao je znatno brojnije sate i dane terenskog snimanja, a posebno i montaže. Posao nalik pomnom krojenju. Čak i doslovno jer još je bilo vrijeme magnetofonske trake, škara i ljepila.
Zvonimiru Bajsiću i njegovu šarmu novopostavljenog lebdećeg svijeta ideja o zvuku i autohtonom mediju radija mnogi nisu mogli odoljeti. Od majstora tona koje je pozivao u koautorske tandeme - prije svega Maksima Jurjevića, ali i Kreše Osmana, Vite Gospodnetića i drugih, do tada mladih radijskih redatelja - poput Biserke i Milovana Vučkovića, Mladena Rutića, Darka Rundeka i Darka Tralića, a i cijele tadašnje međunarodne zajednice radijskih dokumentarista - poput Harrija Huhtamäkija i Barbro Holmberg iz Helsinkija, Petera Leonharda Brauna iz Berlina, Renea Farabeta iz Pariza, Roberta Peacha iz Sydneya i mnogih drugih - svi oni duboko su se i trajno inspirirali Bajsićevim zagrebačkim istraživanjima dokumentarne radiodrame.
Od kraja 1960-ih pa do početka 1980-ih ispred zvučnika svjetskih konferencija i festivala gotovo se svaka njegova dokumentarna radiodrama nestrpljivo iščekivala, nagradama ovjenčana i za eter mnogih zemalja potom prilagođavana.
Zagrebačku školu dokumentarne radiodrame i Bajsićev inovativni pristup zvuku, ali i tišini, spominju njemački udžbenici radiofonije, fonoteke svjetskih radiostanica čuvaju adaptacije njegovih drama na razne jezike, a mogu se naći i u online arhivi Sveučilišta Bauhaus u Weimaru, na odsjeku za eksperimentalni radio. Njegov citat o tišini kao materijalu radija stoji i dandanas na ulazu u radijske studije Australskog državnog radija.
"Praško proljeće 1984." posljednja je Bajsićeva dokumentarna radiodrama, svojevrsni umjetnički testament. U njoj kroz prividnu kroniku istoimenoga glazbenog festivala u Pragu i prisjećanja na svoje praške studentske dane, govori o kulturi kao mogućnosti otpora, a time i o imperativu vlastitog životnog i umjetničkog puta. To je bio i razlog da, unatoč golemom međunarodnom uspjehu "Praškog proljeća 1984.", Zvonimir Bajsić nije doživio njegovu premijeru u eteru svog matičnog Radio Zagreba.
Suvremenici tvrde da su se njegove dokumentarne radiodrame razlikovale od svih tadašnjih produkcija, osim po svojstvenom pristupu dokumentarnom zvuku, po decentno isprepletenoj poetskoj i filozofskoj nadgradnji.
- Bio je autor velikog zamaha, čovjek koji je sa svojom umjetnošću uvijek težio dodirnuti zvijezde. Čovjek s porukom, ne samo majstor, nego i maestro, zapisao je Peter Leonhard Braun iz Berlina.
Zvonimir Bajsić umro je 1987. godine u Zagrebu.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora